harabatija

harabatija
harabàtija m <N mn -e>
DEFINICIJA
1. reg. zast. onaj koji je ogrezao u piću i zato zapušten i propao; bekrija
2. a. pov. u perzijskoj poeziji stara krčma gdje su se slobodoumni pjesnici sastajali i izmjenjivali misli b. dotrajala, stara, zapuštena kuća; ruina, ruševina
ETIMOLOGIJA
tur. harabati ← arap. ḫarābātī: ruine ← ḫarābä: ruina

Hrvatski jezični portal. 2014.


Поделиться ссылкой на выделенное

Прямая ссылка:
Нажмите правой клавишей мыши и выберите «Копировать ссылку»