imperativni

ȉmperatīvnī prid.

DEFINICIJA

1. koji sadrži imperativ, koji je neotklonjiv, neizbježiv [imperativni zahtjev]

2. koji se nameće [imperativni ton razgovora]; zapovijedajući, zapovjednički

SINTAGMA

imperativna norma pravn. norma čiju primjenu njezini adresati ne mogu otkloniti svojom voljom; stroga norma;

imperativni mandat nalog biračkog tijela koje izabrana osoba (zastupnik) mora strogo poštivati

ETIMOLOGIJA

vidi imperativ