sladak

slȁdak prid. <odr. slȁtkī, komp. slȁđī>

DEFINICIJA

1. koji ima okus šećera ili meda

2. pren. ugodan [sladak san]

3. ljubak, umiljat, simpatičan [sladak dečkić]

4. pretjerano ljubazan

5. u zn. oprečnom prema a. onomu što je slano [slatka voda] b. onomu što je kiselo [slatko vrhnje]

6. fam. bez značenja u dijaloškoj situaciji pri obraćanju [brate slatki; dušo moja slatka]

7. ukusan bez obzira na okus [posoli/popapri, slađe je]

FRAZEOLOGIJA

ništa slađe (od toga) (u dijaloškoj situaciji ili u pričanju ob. o kakvoj nasladi u zloći, pakosti i sl.) nema većeg užitka od toga, to (mi) je najdraže, to se radi s najvećom nasladom ili užitkom [[i]A: Sve je upravo očišćeno, a oni gaze bez obzira na to B: Ništa (njima) slađe (od toga)[/i]];

praviti slatko lice ulagivati se, dodvoravati se pretjeranom ljubaznošću;

priče slatke vode, (stručnjak) slatke vode nikakve vrijednosti, ispod prosjeka;

slađe je ukusnije je (kad se jelu što doda, bez obzira na to o kakvoj se promjeni okusa radi, npr. kad se posoli i postane dovoljno slano);

tuđe je slađe (ob. u šali) 1. općenito čovjeku se više sviđa ono što vidi kod drugoga 2. tuđa žena je privlačnija od svoje

ONOMASTIKA

m. os. imena (narodna): Slàdan, Sláde, Slȁdoje, Slȁdoljub, Slàđan i sl.; Slàđana ž. os. ime (narodno)

pr.: Sladáković (180, Knin, S i sred. Dalmacija), Sláde (160, Dubrovnik, Trogir, sred. Dalmacija), Sladéček (Vinkovci, Kutina, Grubišno Polje), Slàdetić (Zagreb, Vukovar), Sládić (910, Šibenik, Knin, Duga Resa, Zagreb), Slȁdīn (Jastrebarsko, Crikvenica, Vrbovsko), Slȁdkov (Zagreb, Turopolje), Slȁdoja (Sinj, I Slavonija), Slȁdoje (Zadar, Split, Pula), Sladójević (360, Omiš, Grubišno Polje, Glina), Slȁdoljev (190, Šibenik, Vodice, Zagreb), Sládonja (Pula, Zagreb), Sládović (300, Kutina, Sinj, Banija), Slȁtkī (Novi Marof, I Slavonija, Podravina), Slȁtković (100, Zaprešić, Varaždin, Prigorje)

ETIMOLOGIJA

prasl. *soldъkъ (stsl. sladъkъ, rus. solódkyj, sládkyj, polj. słodky), lit. saldus ≃ v. sol