res


res
res (izg. rȇs)
DEFINICIJA
1. stvar
2. fil. u skolastici izraz za izvanjsku stvarnost
SINTAGMA
res cogitans (izg. res kȏgitans) fil. samosvjesni subjekt; »stvar koja misli«, opr. res extensa;
res extensa (izg. res ekstènsa) fil. nesvjesni objekt koji posjeduje samo prostornu protežnost; »protežna stvar«, opr. res cogitans;
res iudicata (izg. res judikáta) presuđena stvar, pravomoćna sudska odluka;
res non verba (izg. res nȏn vȅrba) djela, ne riječi;
res nullius (izg. res nulíus) ničija stvar;
res perit domino (izg. res pȅrit dȍmino) štetu snosi vlasnik;
res publica (izg. res pȗblika) javna stvar
ETIMOLOGIJA
lat.

Hrvatski jezični portal. 2014.