rječnik

rjȇčnīk m <V -īče, N mn -īci>

DEFINICIJA

1. skupljene riječi i sklopovi riječi jednog ili više jezika uz objašnjenja njihove upotrebe i značenja [frazeološki rječnik; etimološki rječnik]

2. a. ukupnost riječi jednog jezika; leksik, rječništvo, vokabular b. jezična izražajna sredstva, riječi i način izražavanja određenog područja, osobe, kruga ljudi ili sl. [ulični rječnik; dječji rječnik; krležijanski rječnik; prostački rječnik]

SINTAGMA

deskriptivni rječnik opisni rječnik;

jednojezični (dvojezični, višejezični) rječnik vrsta rječnika koji sadrži natuknice i ekvivalente iz jednog (dva ili više) jezika;

normativni rječnik rječnik koji propisuje, određuje normu, tj. koji sadrži riječi koje se smatraju pravilnima; preskriptivni rječnik;

objasnidbeni rječnik rječnik koji uz natuknicu navodi i njezinu definiciju;

opisni rječnik rječnik koji popisuje bez obzira na standardnost riječi;

prijevodni rječnik rječnik koji navodi ekvivalente na dva ili više jezika;

terminološki (stručni) rječnik rječnik koji sadrži terminološke podatke iz jednog ili više zasebnih područja

FRAZEOLOGIJA

govoriti čijim rječnikom (prihvatiti čiji rječnik i sl.) 1. prihvatiti čiji način izražavanja i terminologiju, uživjeti se u čiji način mišljenja koji se odražava na načinu izražavanja 2. pren. ući u razgovor, obračun i sl. metodama i riječima za koje se pretpostavlja da ih sugovornik (ob. protivnik) jedino razumije (vrijeđanje, tučnjava, oružje i sl.)

ETIMOLOGIJA

vidi riječ