bijenje

bijenje
bìjēnje sr
DEFINICIJA
1. <gl. im.>, v. biti
2. tučnjava
3. a. kazna za učinjeno nedjelo, tjelesna kazna udaranjem b. pov. u srednjovjekovnim i kasnijim zakonima svako kažnjivo djelo, povreda zakona
ETIMOLOGIJA
vidi biti

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • bı̏ti — bı̏ti1 dv. (pomoćni gl.) 〈prez. supl. jèsam, enkl. obl. sam, zanijekani obl. nísam/nijésam jez. knjiž. ekspr., impf. bı̏jāh/bjȅh, aor. bı̏h, pril. sad. bȕdūći, pril. pr. bîvši, prid. rad. bı̏o/bíla ž〉 1. {{001f}}kao spona imenskog predikata… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • biti — bȉti2 (koga) nesvrš. <prez. bȉjēm, pril. sad. bȉjūći, prid. trp. bìjēn, gl. im. bìjēnje> DEFINICIJA 1. tući, udarati 2. kucati, lupati ETIMOLOGIJA prasl. i stsl. biti: udarati (rus. bit , polj. bić) ← ie. *bheyH (stir. benaid: udara) …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”