bistriti

bistriti
bìstriti (što, se) nesvrš. <prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje>
DEFINICIJA
1. činiti da tekućina postane bistrija ili bistra, razbistravati (se), razbistrivati (se), opr. mutiti, zamućivati
2. razjašnjavati [bistriti pojmove]
FRAZEOLOGIJA
bistriti politiku iron. politizirati, trošiti vrijeme na razgovore o politici
ETIMOLOGIJA
vidi bistar

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • bistríti — ím nedov., bistrèn (ȋ í) razvijati sposobnost za mišljenje: bistriti komu duha, um / bistriti estetski čut / ekspr. v šoli je bistril otrokom glave // delati kaj bolj jasno, miselno izoblikovano: časopis bistri mnenja; pojmi se bistrijo ● hladna …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • bistriţ — BÍSTRIŢ, Ă, bistriţi, e, adj. (reg., în sintagmele) Prune bistriţe = prune brumării. Prun bistriţ = prun care rodeşte prune brumării. – et. nec. Trimis de paula, 21.06.2002. Sursa: DEX 98  bístriţ adj. m., pl. bístriţi; f …   Dicționar Român

  • polìtika — polìtik|a ž 〈D L ici〉 1. {{001f}}djelatnost koja teži uređenju društva u najširem smislu, uređenju nekih dijelova, institucija ili projekata društva i odnosa među njima [voditi ∼u; zastupati državnu ∼u] 2. {{001f}}umijeće i način vladanja državom …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • razbistriti — razbìstriti svrš. <prez. ràzbistrīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ràzbistren> DEFINICIJA 1. (se) a. postati bistar, prestati biti zamućen, postati proziran (o vodi, piću i sl.) b. prestati biti u izmaglici; razvedriti se (o vremenu) c. pren.… …   Hrvatski jezični portal

  • politika — polìtika ž <D L ici> DEFINICIJA 1. djelatnost koja teži uređenju društva u najširem smislu, uređenju nekih dijelova, institucija ili projekata društva i odnosa među njima [voditi politiku; zastupati državnu politiku] 2. umijeće i način… …   Hrvatski jezični portal

  • bistrênje — a s (é) glagolnik od bistriti …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • bistrítev — tve ž (ȋ) glagolnik od bistriti: vprašanje za bistritev uma …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • úm — a m, v drugem pomenu mn. stil. umóvi (ȗ) 1. sposobnost mišljenja, spoznavanja: ponesrečenčev um je prizadet; otrokov um se razvija; bistriti mladini um; meje človeškega uma; um in razum / spoznati s srcem, ne z umom / knjiž. um se mu je omračil… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”