logički

logički
lògičkī prid.
DEFINICIJA
1. koji se odnosi na logiku [logički zadatak]
2. po logici, koji je u skladu s logikom; logičan
3. koji je razuman
SINTAGMA
logička bomba inform. žarg. logička pogreška u kompjuterskom programu koja uzrokuje pad čitavog sustava;
logička odluka log. bilo koja odluka koja može imati jedan od dva ishoda (da/ne, točno/netočno i sl.);
logičke konstante lingv. jezični elementi koji nemaju vlastito značenje i koji služe za povezivanje ili mijenjanje izvornog značenja riječi;
logički atomizam fil. teorija B. Russella prema kojoj su zadnji ostaci analize logički, a ne fizički atomi;
logički empirizam suvremeni filozofski smjer koji naglašava strogu znanstvenu metodu u filozofiji;
logički odnosi lingv. odnosi koji se temelje na sličnosti pojmova;
logički operator simbol logičke operacije (I, ILI, NILI itd.);
logički pozitivizam filozofski smjer koji drži da postoje dvije vrste sudova — provjerljivi aposteriorni sudovi empirijskih znanosti i apriorni sudovi logike i matematike (Wittgenstein, Russell);
logički sklop element i sklop namijenjen izvođenju logičkih operacija [I, ILI, NILI logički sklop];
logičko zbrajanje log. način ne-silogističkog dokazivanja kada se više pojedinačnih tvrdnji objedinjuju u jednu
ETIMOLOGIJA
vidi logika

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем написать курсовую

Look at other dictionaries:

  • lògičkī — lògičk|ī prid. 1. {{001f}}koji se odnosi na logiku [∼i zadatak] 2. {{001f}}po logici, koji je u skladu s logikom; logičan 3. {{001f}}koji je razuman ∆ {{001f}}∼e konstante lingv. jezični elementi koji nemaju vlastito značenje i koji služe za… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • teorija — tèōrija ž DEFINICIJA 1. promišljeno i uopćeno znanje o nekoj pojavi ili o više pojava zasnovano na njihovim bitnim zakonitostima [teorija interpersonalne verifikacije] 2. a. osnovni znanstveni pojmovi promatrani uopćeno nasuprot pojedinačnom… …   Hrvatski jezični portal

  • bèsmislen — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je u suprotnosti sa zdravim razumom; nerazuman 2. {{001f}}koji je bez ikakva smisla i značenja; neshvatljiv, neobjašnjiv 3. {{001f}}koji je logički proturječan; nelogičan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • disjùnkcija — ž 1. {{001f}}a. {{001f}}razdvajanje; razdruživanje b. {{001f}}ono što je protivno, opreka 2. {{001f}}log. logička operacija koja izjavama A i B pridružuje izjavu »A ili B«; dobivena izjava je lažna samo ako su A i B obje lažne 3. {{001f}}lingv.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • fòrmālan — fòrmāl|an prid. 〈odr. lnī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji se odnosi na izvanjski oblik neke stvari, pojave i sl., bez oslonca u sadržaju [∼an poziv] b. {{001f}}u duhu propisa, izrijekom po formi, vanjskim oblikom iskazan prema sadržaju i u skladu sa… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • imprèsija — ž 1. {{001f}}doživljaj izazvan neposrednim opažanjem predmeta, prirode ili situacije; dojam, utisak 2. {{001f}}psih. ono što je neposredno doživljeno (za razliku od onoga što je zapamćeno, interpretirano ili logički izvedeno); osjet 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mȍzak — mȍz|ak1 m 〈G zga, V mȍzgu, L mòzgu, N mn mòzgovi〉 1. {{001f}}anat. glavni organ živčanog sustava čovjeka i kralježnjaka smješten u lubanji (Cerebrum) 2. {{001f}}meton. a. {{001f}}vrlo umna i stvaralački nadarena osoba b. {{001f}}onaj koji misli …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • màgare — sr 〈G ta, zb. ād〉 1. {{001f}}mlado magarca; pule 2. {{001f}}magarac bez obzira na spol ⃞ {{001f}}izjeo (pojeo, ujeo) vuk ∼ prešlo se preko nečega kao da se i nije dogodilo, nikome ništa; pošlo ∼ nizastranu, {{c=1}}v. {{ref}}nizastranu ⃞{{/ref}};… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pȁmēt — ž 〈I ēti/ ēću〉 1. {{001f}}sposobnost čovjeka da misli, shvaća i prosuđuje, spoznajna sposobnost, sposobnost za otkrivanje odnosa (uzročnosti, istovjetnosti itd.) među činjenicama i stvarima; razum, um, inteligencija 2. {{001f}}prirodna sposobnost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • PRI- — {{upper}}PRI {{/upper}} kao prvi dio složenice 1. {{001f}}uz glagol označava a. {{001f}}primicanje, približavanje, dodirivanje [primaknuti; pristati; prionuti] b. {{001f}}sastavljanje, spajanje, pričvršćivanje [pričvrstiti; pribosti; prikovati;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”