Lazar

Lȁzār (hebr. Eleàzar)

DEFINICIJA

1. v.

2. iz Betanije bibl. brat Marijin i Martin, Isusov prijatelj kojega je uskrisio od mrtvih

3. gubavac a. bibl. siromah koji je uzalud prosio pred vratima škrtog bogataša b. pren. bogalj, prosjak

4. (1329—1389), srp. knez, 1389. pretrpio od Osmanlija poraz na Kosovu

5. (potkraj 11. i poč. 12. st.), crkveni kmet, vođa pobunjenih makedonskih kmetova protiv ohridskog arhiepiskopa

SINTAGMA

ubogi Lazar bibl. razg. jadnik, bijednik

ONOMASTIKA

m. osobno ime (svetačkoga podrijetla); hip.: Láka (Láko), Lázo, Záro

pr. (od imena i etnici): Lȁka (Knin), Lȁketa (Baranja, Slavonija, Pokuplje, J Dalmacija), Lȁketić (Slavonija, Prigorje, Primorje), Lákić (1270, Benkovac, S Dalmacija, Primorje, Lika, v. i Ladislav), Láko (Posavina), Làkoš (160, Šibenik, J i sred. Dalmacija, Z Slavonija), Lȁkota (Čabar, Buje, Županja, Velika Gorica), Lȁkotić (Delnice, Primorje, Z Slavonija), Láković (270, Poreč, Istra, Primorje), Lálić (3140, Dalmacija, Lika, Z Slavonija), Lȃloš (Nova Gradiška, Delnice, Podravina), Lalóšević (Vinkovci, Opatija), Lȃlović (Istra, J i S Dalmacija), Lȁzār (1230, Varaždin, Zagorje, I Slavonija), Lazárac (Daruvar, Podravina), Lazárević (830, I Slavonija, Primorje, Banovina, J Dalmacija), Lazarèvskī (Split, Osijek, Rijeka, Bjelovar), Lȁzarić (460, Pula, Istra, Primorje), Lȁzarov (Đakovo, Zadar), Lȁzarus (Podravina), Lazàrušić (Omiš, Split), Lȁzičić (Novska), Lazìčkī (Pregrada, Zagorje, Moslavina, Z Slavonija), Lázić (3080, Slavonija, S Dalmacija, Banovina), Lázo (Dubrovnik), Lázor (I Slavonija), Lȃzović (100, Hvar, priobalje, Z Slavonija), Lazzarich (izg. Lȁzarić) (Poreč, Primorje), Làžeta (290, Zagreb, sred. Dalmacija, Prigorje, v. i lagati), Làžetić (Kaštela)

mikrotop. (ob. po Slavoniji): Lazárevac, Lazárevići, Lazàrice

top. (naselja): Lazárevac (Vrbovec, 58 stan.), Lazàrići (Labin, 120 stan.)

ETIMOLOGIJA

lat. Lazarus ← grč. Lázaros ← hebr. ̕el (ë)̔āzār: kojemu je Bog pomogao; u biblijskoj paraboli o bogatašu i prosjaku, bolesni prosjak