baciti


baciti
báciti (koga, što) svrš. <prez. bȃcīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. bȃčen>
DEFINICIJA
1. zamahom i puštanjem iz ruke promijeniti mjesto čemu ili komu [baciti kamen iz ruke]; hititi, hitnuti, vrći
2. razg. otjerati, odstraniti, ukloniti [baciti u zapećak]
3. uludo potrošiti, utrošiti [baciti novac]
4. uputiti, ubaciti u sandučić [baciti pismo]; impostirati
5. odreći se čega, ostaviti se [baciti duhan]
6. riješiti se nepotrebnog [baciti stare stvari]
7. oboriti koga na pod [baciti na obje plećke]
8. (što komu) dati stoci i peradi da jede, staviti pred nju (ob. u staji ili u dvorištu) koliko se zahvati vilama ili izručke
9. dovesti u težak položaj [baciti u bijedu]
10. (u nekim vezama riječi) dovesti u funkciju [baciti brod (u more) porinuti; baciti udicu; baciti pjesmu zapjevati u klapi za svoj užitak; baciti igru (partiju) zaigrati; baciti balote]
FRAZEOLOGIJA
baciti bombu izazvati veliko iznenađenje;
baciti cimu dodati uže radi pristajanja broda;
baciti jabuku (sjeme) razdora (među koga) dati stalan povod ili razlog za razdor, svađu itd.;
baciti karte 1. reg. zaigrati na karte, odigrati partiju karata 2. čitati sudbinu iz karata;
baciti kocku 1. dosl. baciti kocku radi dobitka u igri 2. pren. odlučiti se, donijeti važnu odluku;
baciti krivnju (krivicu) na koga optužiti, okriviti;
baciti ljagu (na koga) osramotiti, doprinijeti njegovu lošem glasu;
baciti natrag (koga) žarg. unazaditi, vratiti na prijašnje pozicije ili na ono stanje namjera ili planova kakvo je bilo prije nedaće, nepredviđenih okolnosti i sl. [imao sam namjeru srediti knjige, ali ovo sve (neprilike, nevolje, bolest) bacilo me natrag];
baciti obraz pod noge osramotiti se;
baciti oko 1. (na koga) zagledati se (o momku i djevojci) 2. (na što) uočiti, htjeti dobiti, kupiti i sl.;
baciti pjesmu reg. žarg. zapjevati u društvu u ugodnom raspoloženju;
baciti prašinu u oči obmanuti, prevariti koga;
baciti pogled (na što) ovlaš, letimično pregledati (rukopis i sl.);
baciti rukavicu (komu) 1. doslovno tom radnjom izazvati na dvoboj 2. pren. pružiti osnovu za sporenje, za raspru itd.;
baciti sidro 1. usidriti se 2. pren. ustaliti se negdje, postati stalan, ukorijeniti se;
baciti u staro željezo pejor. postupiti kao s nepotrebnim (doslovno i o osobi);
baciti u zasjenak (sjenu) nadmašiti koga po dobrim odlikama, zaslugama, glasu i u javnosti itd.;
baciti u zrak raznijeti eksplozivnom napravom i sl.;
nisam (nisi itd., to nije) još za baciti još ima vrijednost, ne može se otpisati, može koristiti, može još dati nešto od sebe, nije za škart, s njim se još može računati [meni je pedeset godina, ali još nisam za baciti];
(to je) za baciti (to je) za otpatke, škart, za smeće (ob. o raznim predmetima koji se svrstavaju po tome da li će se još upotrebljavati i biti korisni ili će se smatrati nekorisnim)
ETIMOLOGIJA
← bačiti (c umjesto č prema imp. baci) ← prasl.: ugledati (ukr. báčyty, polj. baczyć)

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • baciti — báciti se svrš. <prez. īm se, pril. pr. īvši se> DEFINICIJA 1. nakon odraza pustiti cijelo tijelo da padne [baciti se na zemlju; baciti se na krevet] 2. a. određenom voljnom kretnjom cijeloga tijela naglo doći u ležeći položaj [baciti se za …   Hrvatski jezični portal

  • báciti se — svrš. 〈prez. īm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. bácio se〉 1. {{001f}}nakon odraza pustiti cijelo tijelo da padne [∼ se na zemlju; ∼ se na krevet] 2. {{001f}}a. {{001f}}određenom voljnom kretnjom cijeloga tijela naglo doći u ležeći položaj [∼ se …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • báciti — (koga, što) svrš. 〈prez. bȃcīm, pril. pr. īvši, prid. trp. bȃčen〉 1. {{001f}}zamahom i puštanjem iz ruke promijeniti mjesto čemu ili komu [∼ kamen iz ruke]; hititi, hitnuti, vrći 2. {{001f}}razg. otjerati, odstraniti, ukloniti [∼ u zapećak] 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • gr̀bačiti — (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. grbàčēći, gl. im. čēnje〉 teško raditi, mučiti se teškim poslom (ob. fizičkim); rintati …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tȁbačiti — (što) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje〉 reg. štaviti, strojiti, činiti (kožu), pripremati sirovu kožu za obradu potapanjem u odgovarajuću otopinu ⃞ {{001f}}tko je jači, taj tabači tko ima vlast ili moć, taj provodi svoju volju …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rúka — rúk|a ž 〈D L rúci, N mn rȗke, G r‹kū/ ā razg.〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}jedan od gornjih udova ljudskog tijela od ramena do vrhova prstiju [lijeva ∼a; desna ∼a] b. {{001f}}šaka (od zglavka do prstiju) [baciti ispod ∼e, sport u boćanju baciti… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ruka — rúka ž <D L rúci, N mn rȗke, G rȕkū/ ā razg.> DEFINICIJA 1. anat. a. jedan od gornjih udova ljudskog tijela od ramena do vrhova prstiju [lijeva ili desna ruka] b. šaka (od zglavka do prstiju) [baciti ispod ruke, sport u boćanju baciti boću… …   Hrvatski jezični portal

  • pàluba — pàlub|a ž vodoravni dio oplate broda, skup vodoravnih oplata broda, gornji dio brodskog trupa koji pokriva nutrinu (velikih brodova), pregrada koja dijeli brod na katove [glavna ∼a; srednja ∼a; donja ∼a] ⃞ {{001f}}baciti preko ∼e 1.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nabaciti — nabáciti (što) svrš. <prez. nàbācīm, pril. pr. īvši, prid. trp. nàbāčen> DEFINICIJA 1. a. baciti povrh čega, na što b. baciti na gomilu, hrpu 2. pren. u općim crtama izložiti neku misao ili prijedlog 3. (komu, što) dodati kome, uputiti mu… …   Hrvatski jezični portal

  • paluba — pȁluba ž DEFINICIJA pom. 1. vodoravni dio oplate broda, skup vodoravnih oplata broda, gornji dio brodskog trupa koji pokriva nutrinu (velikih brodova) 2. pregrada koja dijeli brod na katove [glavna paluba; srednja paluba; donja paluba]… …   Hrvatski jezični portal