baciti


baciti
báciti se svrš. <prez. -īm se, pril. pr. -īvši se>
DEFINICIJA
1. nakon odraza pustiti cijelo tijelo da padne [baciti se na zemlju; baciti se na krevet]
2. a. određenom voljnom kretnjom cijeloga tijela naglo doći u ležeći položaj [baciti se za loptom] b. voljnom radnjom s mjesta na visini prepustiti se padu, ob. sa samoubilačkim namjerama [baciti se (s prozora) izvršiti ili pokušati izvršiti samoubojstvo] c. prileći, leći radi kraćeg odmora ob. poslije ručka [Ja ću se malo baciti, a vi u miru čitajte]
3. (na koga, što) a. ustremiti se [lav se bacio na antilopu; baciti se komu oko vrata
1. snažno zagrliti koga 2. objesiti se o koga, stalno visiti na nekome]; jurnuti, napasti b. s velikim marom posvetiti se čemu [bacio se na posao]; koncentrirati se, prionuti, uložiti usmjerene napore c. biti nalik [Bacila se na babu, ista ona]; umetnuti se, uvrgnuti se
4. (u što) izložiti se, dovesti se u nepovoljno stanje [baciti se u trošak izložiti se velikom trošku; baciti se kamenom (na koga) osuditi, okriviti koga]
ETIMOLOGIJA
vidi baciti

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • baciti — báciti (koga, što) svrš. <prez. bȃcīm, pril. pr. īvši, prid. trp. bȃčen> DEFINICIJA 1. zamahom i puštanjem iz ruke promijeniti mjesto čemu ili komu [baciti kamen iz ruke]; hititi, hitnuti, vrći 2. razg. otjerati, odstraniti, ukloniti… …   Hrvatski jezični portal

  • báciti se — svrš. 〈prez. īm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. bácio se〉 1. {{001f}}nakon odraza pustiti cijelo tijelo da padne [∼ se na zemlju; ∼ se na krevet] 2. {{001f}}a. {{001f}}određenom voljnom kretnjom cijeloga tijela naglo doći u ležeći položaj [∼ se …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • báciti — (koga, što) svrš. 〈prez. bȃcīm, pril. pr. īvši, prid. trp. bȃčen〉 1. {{001f}}zamahom i puštanjem iz ruke promijeniti mjesto čemu ili komu [∼ kamen iz ruke]; hititi, hitnuti, vrći 2. {{001f}}razg. otjerati, odstraniti, ukloniti [∼ u zapećak] 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • gr̀bačiti — (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. grbàčēći, gl. im. čēnje〉 teško raditi, mučiti se teškim poslom (ob. fizičkim); rintati …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tȁbačiti — (što) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje〉 reg. štaviti, strojiti, činiti (kožu), pripremati sirovu kožu za obradu potapanjem u odgovarajuću otopinu ⃞ {{001f}}tko je jači, taj tabači tko ima vlast ili moć, taj provodi svoju volju …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rúka — rúk|a ž 〈D L rúci, N mn rȗke, G r‹kū/ ā razg.〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}jedan od gornjih udova ljudskog tijela od ramena do vrhova prstiju [lijeva ∼a; desna ∼a] b. {{001f}}šaka (od zglavka do prstiju) [baciti ispod ∼e, sport u boćanju baciti… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ruka — rúka ž <D L rúci, N mn rȗke, G rȕkū/ ā razg.> DEFINICIJA 1. anat. a. jedan od gornjih udova ljudskog tijela od ramena do vrhova prstiju [lijeva ili desna ruka] b. šaka (od zglavka do prstiju) [baciti ispod ruke, sport u boćanju baciti boću… …   Hrvatski jezični portal

  • pàluba — pàlub|a ž vodoravni dio oplate broda, skup vodoravnih oplata broda, gornji dio brodskog trupa koji pokriva nutrinu (velikih brodova), pregrada koja dijeli brod na katove [glavna ∼a; srednja ∼a; donja ∼a] ⃞ {{001f}}baciti preko ∼e 1.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nabaciti — nabáciti (što) svrš. <prez. nàbācīm, pril. pr. īvši, prid. trp. nàbāčen> DEFINICIJA 1. a. baciti povrh čega, na što b. baciti na gomilu, hrpu 2. pren. u općim crtama izložiti neku misao ili prijedlog 3. (komu, što) dodati kome, uputiti mu… …   Hrvatski jezični portal

  • paluba — pȁluba ž DEFINICIJA pom. 1. vodoravni dio oplate broda, skup vodoravnih oplata broda, gornji dio brodskog trupa koji pokriva nutrinu (velikih brodova) 2. pregrada koja dijeli brod na katove [glavna paluba; srednja paluba; donja paluba]… …   Hrvatski jezični portal