babilonski


babilonski
bȁbilōnskī prid.
DEFINICIJA
ob. u:
SINTAGMA
babilonska kula (toranj) 1. bibl. toranj što su ga sagradili potomci Noe u želji da dosegnu nebo; Jahve je u namjeri da kazni takvu ljudsku oholost spriječio dovršenje gradnje pretvorivši do tada jedinstven jezik graditelja u mnoge međusobno nerazumljive govore 2. pren. situacija kad svi govore i nitko nikoga ne razumije; metež, nered, kaos;
babilonsko sužanjstvo 1. pov. razdoblje u židovskoj povijesti nakon zauzeća Jeruzalema kada je čitava vladajuća klasa židovskog naroda bila zatočena u Babiloniji (587—538. pr. Kr.) 2. pren. pov. prisilni boravak papa u Avignonu (1309—1377)
ETIMOLOGIJA
vidi Babilon

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • babilónski — a o prid. (ọ̑) 1. nanašajoč se na Babilonce ali Babilon: babilonska kultura; babilonska klinopisna pisava ∙ babilonski stolp po bibliji stolp, ki naj bi segal do neba; babilonska sužnost sedemdesetletno izgnanstvo Izraelcev v Babilonu // star.,… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • babiloński — babilońskiscy «mający związek z Babilonem, właściwy Babilonowi, pochodzący z Babilonu» Kroniki babilońskie. Babilońskie wiszące ogrody …   Słownik języka polskiego

  • Nebukadnezar — Nebukadnèzar (Nabukodonòsor) DEFINICIJA 1. I (12. st. pr. Kr.), babilonski kralj (o.1130 o.1110. pr. Kr.) 2. II Veliki (7/6. st. pr. Kr.), babilonski kralj (605 562. pr. Kr.), osvojio Siriju i Palestinu, razorio Salamonov hram i odveo Židove u… …   Hrvatski jezični portal

  • Tàlmud — m jud. golemi zbornik židovske postbiblijske literature u kojem su na osnovi usmene predaje zapisane upute i propisi, tumačenja i blagoslovi koji se odnose na zemljoradnju, građansko i krivično zakonodavstvo, prehranu, održavanje čistoće,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mag — m III, DB. a, N. maggiem; lm M. owie, DB. ów 1. «czarodziej, czarownik» 2. rel. «kapłan w starożytnej Persji, zwłaszcza babiloński i chaldejski, zajmujący się magią i astrologią» 3. rel. «w Biblii: mędrzec ze Wschodu; w tradycji apokryficznej:… …   Słownik języka polskiego

  • Talmud — Tàlmud m DEFINICIJA jud. golemi zbornik židovske postbiblijske literature u kojem su na osnovi usmene predaje zapisane upute i propisi, tumačenja i blagoslovi koji se odnose na zemljoradnju, građansko i krivično zakonodavstvo, prehranu,… …   Hrvatski jezični portal

  • Tamuz — Tàmuz m DEFINICIJA 1. sumerski i babilonski bog pastira, flore i vegetacije 2. (tamȕz) jud. a. deseti mjesec prema aktualnom židovskom kalendaru b. deseti mjesec židovske godine prema računanju od postanka svijeta c. rel. zast. četvrti mjesec… …   Hrvatski jezični portal

  • saborejci — saboréjci m mn <N saboréjac, G jca, G mn jācā> DEFINICIJA pov. židovski teolozi i drugi učenjaci koji su u doba perzijske dominacije, a zatim i početne islamske ekspanzije striktnim tumačenjima talmudske literature (Babilonski talmud); od 6 …   Hrvatski jezični portal

  • masoreti — masoréti m mn <N masòret, G masoréta> DEFINICIJA jud. palestinski i babilonski židovski rabini, biblijski redaktori (od 7. do 10. st.) ETIMOLOGIJA hebr. mācōreth: tradicija, običaj …   Hrvatski jezični portal

  • Hamurabi — Hamurȃbi (1729 1686. pr. Kr.) DEFINICIJA najpoznatiji babilonski kralj, osnivač Babilonskog Carstva …   Hrvatski jezični portal


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.