obveza

obveza
ȍbveza ž
DEFINICIJA
ono što se mora izvršiti, dužnost koju nameću ugovor, propis, moral, obećanje, okolnosti [izvršiti svoje obveze; udovoljiti svojim obvezama]; obaveza
SINTAGMA
međunarodna obveza pravna odgovornost države koja je na neki način (jednostrano, bilateralno ili multilateralno) preuzela obvezu na određeno ponašanje ili djelovanje
ETIMOLOGIJA
vidi obvezati

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

Look at other dictionaries:

  • obvéza — e ž (ẹ̑) 1. kos tkanine, ki se namesti na rano ali okrog poškodovanega dela telesa: obveza se je razrahljala; na roki ima obvezo; sneli so mu obvezo z oči; za obvezo je porabila kos rjuhe, robec / oviti obvezo okrog komolca povoj 2. kar se po… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • naturalan — nȁturālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA 1. koji se odnosi na prirodu, koji je nastao kao dio prirode 2. prirodan, neposredan, neizvještačen SINTAGMA naturalna obveza pravn. obveza koja nema pravnu snagu, jer je zasnovana samo na usmenom… …   Hrvatski jezični portal

  • alternativan — ȁlternatīvan prid. <odr. vnī> DEFINICIJA 1. koji je drugi, koji je druga mogućnost od dviju [alternativno rješenje] 2. koji je pored, koji postoji pored onoga što je općenito priznato, službeno, akademsko itd. SINTAGMA alternativna energija …   Hrvatski jezični portal

  • dȗg — m 〈N mn dȕgovi〉 1. {{001f}}ono što je uzeto ili dano na zajam, posuđeno, obveza dužnika prema vjerovniku [u ∼u do grla (do guše, do ušiju) jako zadužen, u velikim dugovima] 2. {{001f}}pren. moralna obveza prema nekom višem načelu ili dobru ∆… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • polìtika — polìtik|a ž 〈D L ici〉 1. {{001f}}djelatnost koja teži uređenju društva u najširem smislu, uređenju nekih dijelova, institucija ili projekata društva i odnosa među njima [voditi ∼u; zastupati državnu ∼u] 2. {{001f}}umijeće i način vladanja državom …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • polìtičkī — polìtičk|ī prid. koji se odnosi na politiku ∆ {{001f}}∼a kampanja intenzivna politička aktivnost usmjerena prema jednom konkretnom cilju u jednom određenom razdoblju (npr. uoči izbora ili u tijeku procedura za donošenje nekih važnih odluka); ∼a… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rȃdnī — rȃdn|ī prid. koji se odnosi na rad, koji je u vezi s radom, koji služi za rad ∆ {{001f}}∼a jedinica dio zaposlenih u poduzeću ili ustanovi koji u procesu rada predstavljaju cjelinu i imaju određenu samostalnost; ∼a knjižica javna isprava koja… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tèret — m 1. {{001f}}a. {{001f}}ono što tko nosi (ob. na leđima ili na ramenima); breme b. {{001f}}ono što je natovareno na prijevozno sredstvo (željeznica, brod i sl.) radi prijevoza; tovar 2. {{001f}}pritisak što ga tijelo vrši na podlogu ili na onoga… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zadužénje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}zadužiti{{/ref}} 2. {{001f}}a. {{001f}}primljena obveza za obavljanje nekog posla ili zadatka b. {{001f}}obveza za vraćanje nekog predmeta …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ı̏splata — ž čin davanja novca kojim se podmiruje obveza prema onome koji je radio ili kojim se podmiruje obveza ustanove, banke ili poslodavca prema službeniku, klijentu, strankama ili radniku …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”