barut

bárut m

DEFINICIJA

kem. eksplozivna tvar koja izgaranjem vrlo brzo prelazi iz čvrstoga u plinovito stanje, u zatvorenom prostoru ostvaruje visok tlak, puščani prah

SINTAGMA

bezdimni barut kem. dobiva se nitriranjem celuloze ili od smjese nitroceluloze i nitroglicerola s nešto vazelina, jači je eksploziv od crnog baruta, a pri izgaranju razvija samo plinovite produkte; upotrebljava se za vatreno oružje svih vrsta;

crni barut pri izgaranju razvija mnogo crnog dima, pa više ne služi za vatreno oružje

FRAZEOLOGIJA

bure (bačva) baruta područje na kojem stalno prijeti opasnost od rata;

držati barut na suhom pren. ne ulaziti u okršaj, raspru, sukob itd., čekati priliku za verbalni obračun;

mirisati na barut izazivati slutnju opasnosti od rata;

omirisati barut (ili ne omirisati barut) steći prvo ratno iskustvo (ili ne steći);

sjediti na buretu baruta biti u velikoj opasnosti od rata;

suh kao barut vrlo suh, potpuno suh, opr. sirov, vlažan

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju): Barùdžija (Nova Gradiška, Slavonija)

ETIMOLOGIJA

tur. ← perz. bārūd