kanal

kànāl m <G kanála>

DEFINICIJA

1. a. geogr. duguljast pojas mora između dviju kopnenih površina [Zadarski kanal] b. (Kanal), usp. La Manche

2. agr. prokop za navodnjavanje ili otjecanje [melioracijski kanal]

3. a. put kojim se prenosi roba, informacija itd. [diplomatski kanal; krijumčarski kanal]; tok, veza b. tehn. uski, frekvencijski pojas u kojem se obrađuju ili prenose informacije [radijski kanal; televizijski kanal]; komunikacijski kanal

SINTAGMA

govorni kanal fon. kanal zračne struje između grkljana (glotide) i izlaska iz usne i nosne šupljine gdje se artikuliraju glasovi;

umjetni kanal vodeni tok koji spaja dva mora ili rijeke, a služi za plovidbu, natapanje, melioraciju i u hidroenergetske svrhe;

zvučni (audio) kanal tehn. u elektroakustičkim uređajima, kanal za posebno obrađivanje složene informacije (glasova, pratećih zvukova itd.)

ONOMASTIKA

top. (često u hidronim. uglavnom za umjetne kanale za navodnjavanje po Slavoniji i Baranji, što su recentna imena, ili za manje potoke u priobalju što su u pravilu starija imena): Kanájlica, Kànāl, Kanàlić, Kòlān (Senj, Pag), Kònāl (Cres), v. i Konavle; (naselja): Kòlān (Kolȃn) (Pag, 525 stan.)

ETIMOLOGIJA

njem. Kanal, tal. canale ← lat. canalis: cijev, žlijeb