kontestacija

kontestacija
kontestácija ž
DEFINICIJA
knjiš.
1. razmirica, spor, prijepor
2. natjecanje u iznošenju argumenata, u idejama itd.
ETIMOLOGIJA
lat. contestatio ≃ contestari ≃ kon- + testari: potvrditi, posvjedočiti ≃ testis: svjedok

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужен реферат?

Look at other dictionaries:

  • kontestabilan — kȍntestabīlan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA koji je svojstven kontestaciji, koji se može osporiti/osporavati; prijeporan, sporan ETIMOLOGIJA vidi kontestacija …   Hrvatski jezični portal

  • kontestator — kontèstātor (kontestȃtor) m DEFINICIJA 1. onaj koji svoje mišljenje jasno i oštro suprotstavlja mišljenju drugoga 2. onaj koji se natječe ETIMOLOGIJA vidi kontestacija …   Hrvatski jezični portal

  • kontestatorica — kontèstātorica ž DEFINICIJA v. kontestator ETIMOLOGIJA vidi kontestacija …   Hrvatski jezični portal

  • kontestatorstvo — kontèstātorstvo sr <G mn tāvā/ ā> DEFINICIJA postupak i odlika kontestatora ETIMOLOGIJA vidi kontestacija …   Hrvatski jezični portal

  • kontestirati — kontestírati dv. <prez. kontèstīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (što) svjedocima potvrditi/potvrđivati, osnažiti/osnaživati argumentom, potkrijepiti/potkrepljivati činjenicama i razlozima 2. (koga, što)… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”