- plenipotencija
- plenipotèncija žDEFINICIJApravn.1. izjava kojom jedna osoba ovlašćuje drugu da u njezino ime i na njezin račun sklapa pravne poslove ili ugovara pravne akte i sl.; punomoć2. puna ovlast za pregovore, za zaključenje ugovora i sl. u međunarodnim odnosima; državna vlast donosi konačnu odluku3. neograničena ovlaštenja data nekoj osobi ili nekom državnom tijelu za obavljanje nekog zadatkaETIMOLOGIJAlat. plenus: pun + v. potencija
Hrvatski jezični portal. 2014.
См. также в других словарях:
plenipotencija — ×plenipoteñcija (lot.) sf. (1) NdŽ įgaliojimas: Viešpatis davė plenipotenciją apaštalamus ir jų vietinykamus DP203 … Dictionary of the Lithuanian Language
plenipotencijar — plenipotencìjār m <G plenipotencijára> DEFINICIJA opunomoćenik, punomoćnik ETIMOLOGIJA vidi plenipotencija … Hrvatski jezični portal
