pješice

pješice
pjȅšicē pril.
DEFINICIJA
1. hodom, pješke
FRAZEOLOGIJA
unijeti/unositi podatke pješice, obraditi/obrađivati pješice na uobičajen ili tradicionalan način (bez pomoći kompjutera)
ETIMOLOGIJA

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем написать курсовую

Look at other dictionaries:

  • krstáriti — (∅) nesvrš. 〈prez. kr̀stārīm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje〉 1. {{001f}}ploviti morem na jahti ili većem brodu za sport i rekreaciju 2. {{001f}}patrolirati ili izviđati morem 3. {{001f}}pren. kretati se pješice ili vozilom u raznim pravcima [∼… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pješáčiti — (∅) nesvrš. 〈prez. pjèšāčīm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje〉 ići pješice, na noge; hodati …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pjȅškē — pril., {{c=1}}v. {{ref}}pješice{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prohódati — svrš. 〈prez. pròhōdām, pril. pr. āvši, prid. rad. prohódao/prohódala ž〉 1. {{001f}}(∅) a. {{001f}}početi hodati, naučiti hodati (o djetetu) b. {{001f}}žarg. započeti sentimentalnu vezu (o momku i djevojci) 2. {{001f}}(što) prijeći kakav veliki… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pȗt — pȗt1 ž 〈G p‹ti〉 1. {{001f}}ljudsko tijelo kao ukupnost vanjskih fizičkih svojstava i osjećajnosti [mlada ∼; gladna ∼] 2. {{001f}}boja kože [svijetla ∼; tamna ∼; crna ∼]; ten 3. {{001f}}tjelesnost, putenost, spolnost [∼ je slaba, a duh čvrst] pȗt2 …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tàbānčiti — nesvrš. 〈prez. tàbānčīm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje〉 ići pješice, ići dugo, naporno …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • àpostolskī — prid. 1. {{001f}}koji se odnosi na apostole 2. {{001f}}koji se odnosi na papu [∼ nuncij]; papinski ∆ {{001f}}Apostolska stolica crkv. sjedište pape i Rimske kurije; Sveta stolica, {{c=1}}usp. {{ref}}stòlica3 ∆{{/ref}} ⃞ {{001f}}∼ putovati ići… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tabančiti — tàbānčiti nesvrš. <prez. tàbānčīm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA ići pješice, ići dugo, naporno ETIMOLOGIJA vidi taban …   Hrvatski jezični portal

  • put — pȗt [b] (I)[/b] m <G púta, I pútem/pútom, N mn pútevi/pútovi/púti knjiš., G pútēvā/pútōvā> DEFINICIJA 1. a. utaban i utrt dio zemlje koji služi za prolaženje i kretanje [seoski put; kolni put] b. prostor po kome se ili kroz koji se odvija… …   Hrvatski jezični portal

  • prohodati — prohódati svrš. <prez. pròhōdām, pril. pr. āvši, prid. rad. prohódao/prohódala ž> DEFINICIJA 1. (Ø) a. početi hodati, naučiti hodati (o djetetu) b. žarg. započeti sentimentalnu vezu (o momku i djevojci) 2. (što) prijeći kakav veliki prostor …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”