beskonačan

beskonačan
bȅskonačan prid. <odr. -čnī>
DEFINICIJA
1. koji nema konca, kraja s obzirom na broj, prostor, vrijeme ili veličinu; beskrajan, opr. konačan
2. pren. koji je pretjerano dugačak [beskonačan red]; velik
SINTAGMA
beskonačna granična vrijednost mat. karakteristika funkcije da poprima i zadržava po volji velike (ili malene) vrijednosti u skupu realnih brojeva čim se varijabla dovoljno približi nekom realnom broju odnosno neograničeno raste, simbolički lim f (x) = ∞ ili -∞;
beskonačna vrpca tehn. pokretna vrpca od kože, plastične mase, tekstila, gume i sl., služi najčešće kao gibljiva veza u remenskim prijenosnicima za prijenos materijala u transporterima (npr. ugljena u rudniku);
beskonačni skup mat. skup koji se može bijekcijom preslikati na svoj pravi podskup (podskup različit od cijelog skupa), npr. skup svih prirodnih brojeva može se udvostručavanjem preslikati na skup parnih brojeva;
beskonačno mali broj mat. varijabla u skupu realnih brojeva koja po apsolutnoj vrijednosti može postati manja od po volji malog pozitivnog broja;
beskonačno udaljena točka mat. u geometriji, naziv za objekt koji se pridjeljuje svakoj klasi paralelnih pravaca u euklidskoj ravnini ili prostoru radi prijelaza na metode projektivne geometrije; idealna točka
ETIMOLOGIJA
bez- + v. konac, konačan

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужно решить контрольную?

Look at other dictionaries:

  • infinitezimal — infinitezìmāl m <G infinitezimála> DEFINICIJA mat. beskonačno malena veličina ETIMOLOGIJA fr. infinitésimal ≃ nlat. infinitesimus: beskonačan po redu ≃ lat. infinitus: beskonačan …   Hrvatski jezični portal

  • antinòmija — ž 1. {{001f}}suprotnost između dvaju sustava, dvaju pojmova, proturječje između dviju ispravnih teza; opreka 2. {{001f}}nepomirljivost dviju teza [mišljenje teško prihvaća tezu da je svijet konačan i da je istovremeno beskonačan] ✧ {{001f}}grč …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bȅskrājan — bȅskrāj|an prid. 〈odr. jnī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}beskonačan{{/ref}} [∼ni niz (čega)] b. {{001f}}vrlo velik, ogroman, nesaglediv 2. {{001f}}bezbrojan, mnogobrojan ∆ {{001f}}∼ni zavrtanj tehn. posebna vrsta zupčanika u obliku… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bȅzgraničan — bȅzgranič|an prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}koji je tako velik kao da nema granica, o čijim se granicama ne može govoriti; beskrajan, beskonačan, neizmjeran 2. {{001f}}koji je pretjerano velik [∼na ljubav] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • jèzik — m 〈V iče, N mn ici, G jȅzīkā〉 1. {{001f}}anat. pokretljiv mišić u usnoj šupljini čovjeka i životinja, organ za okus i uzimanje hrane, u čovjeka jedan od organa govora [hrapav ∼] 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}ono što oblikom podsjeća na jezik… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kȍzmos — m 1. {{001f}}čitav prostorno i vremenski beskonačan svijet koji nas okružuje; svemir, svijet, univerzum 2. {{001f}}pov. fil. kod grčkih filozofa, uređeni svijet za razliku od kaosa ✧ {{001f}}grč …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kònačan — kònač|an prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}za kojim ništa ne slijedi [∼na presuda]; posljednji, neopoziv, definitivan 2. {{001f}}koji je ograničen, opr. beskonačan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nȅizmjēran — prid. 〈odr. rnī〉 1. {{001f}}koji se ne može izmjeriti; beskrajan, beskonačan 2. {{001f}}ekspr. vrlo velik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • svȅmīr — m astron. čitav prostorno i vremenski beskonačan svijet koji nas okružuje; kozmos, univerzum …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vjȅčan — vjȅč|an prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}koji je beskonačan po svom trajanju, koji nema ni početka ni svršetka, koji neprekidno traje, koji nikad neće prestati, nestati ili umrijeti [∼ni led; ∼ni grad Rim; živjeti u ∼nom strahu stalno strahovati, ne… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”