svet

svȇt prid. <odr. -ī>

DEFINICIJA

1. koji je bezgrešan, savršen, čist

2. a. koga je Crkva proglasila svecem zbog savršenstva i čistoće b. <odr.> (Sveti) ispred imena crkvenih svetaca [Sveti Juraj]

3. pren. koji je dobar poput sveca

4. kojeg se časti i slavi [sveto mjesto]; nepovrediv

SINTAGMA

Sveta liga pov. savez papinstva, Španjolske i drugih saveznika protiv Francuske i Venecije, stvorena 1511;

Sveta Stolica središnja i vrhovna institucija Katoličke crkve u svijetu, službeni naziv Države Vatikanskog Grada;

Sveti Graal mit. kalež iz kojega je pio Isus i koji posjeduje nadnaravne moći; potraga za njime predmet je mnogih stilizacija i obrada u umjetnosti;

Sveti grob kršć. Kristov grob (crkva Svetoga groba), usp. Jeruzalem;

Sveto pismo 1. term. zbirka knjiga religijskog, pjesničkog, moralističkog i poučnog sadržaja nastalih u židovskom narodu od 10. st. pr. Kr. do 1. st. p. Kr.; dijeli se na Stari i Novi zavjet, kanonska knjiga Židova i kršćana Biblija 2. (sveto pismo) razg. ono što se mora učiniti bez pogovora, bez diskusije [to ti je Sveto pismo];

Svi Sveti kršć. crkveni blagdan Svih Svetih, slavi se 1. studenoga; sisvete

FRAZEOLOGIJA

A[i]. ni za svetoga (svetu)...[/i] u zn. pa da ima neslućena dobra svojstva, pa da je ne znam tko važan, pa da je takav da bi se mogao posvetiti, ob. uz prethodno rečeno da se što ne bi učinilo [[i]A: Išao bih na skijanje u Švicarsku ove zime B: Ja se ne bih gnjavio s formalnostima oko putovanja i potrošio novce ni za sveto skijanje[/i]];

sveti... (koji)... onaj koji je jako potreban, koji je itekako dobro došao, koji bi se posvetio kad bi učinio ono što treba [kakva ti je kosa, sveti češalj koji bi je očešljao];

[i]B. kao Sveta Bona[/i] (odr. uz imenicu) (u šali) ona koja se skanjuje, koja je neodlučna, koja izigrava naivnu, koja se prenemaže i pravi nevina i neupućena;

kao Sveti Lojzek (u šali) kao vrlo neiskusan, naivan, zelen muškarac; bojažljiv, neodlučan;

njemu (njoj, vama itd.) nitko nije svet (ništa nije sveto) ni pred čim ne preza, ne ustručava se da olako što odbaci, da prekine s običajima itd. koje bi trebalo čuvati itd., nema obzira ni prema čemu, ništa pretjerano ne poštuje, sve ruši

ONOMASTIKA

m. os. imena: Svȅtimīr, Svȅtislav, Svȅtozār[b];[/b] hip.: Svéto, Svȇtin, Svétić

pr.: Svétac (Dubrovnik, Zagreb, Virovitica), Svetàljskī (Vinkovci, Slavonski Brod), Svéte (Duga Resa, Split), Svétec (520, Zagorje, Zagreb, Varaždin), Svétek (Istra, Zagreb), Svétić (470, Crikvenica, Primorje, Lika, Slavonija)

ETIMOLOGIJA

prasl. *svętъ (rus. svjatój, češ. svatý), lit. šventas ≃ avest. spanta-