površina


površina
pȍvršina ž
DEFINICIJA
1. gornja, vanjska strana čega (vode, zemlje i sl.)
2. zemljište kao predmet mjerenja [velika/mala površina]
3. mat. mjera dvodimenzionalnog skupa u ravnini ili prostoru, npr. četverokuta, kruga, sfere; ploština, oplošje
FRAZEOLOGIJA
doći (iskočiti, isplivati, izbiti) na površinu postati poznat, popularan, aktualan;
držati se (održati se, ostati) na površini, plivati po površini držati se važne pozicije u društvu;
izbaciti (iznijeti, izvući, uzdići) što na površinu učiniti 1. važnim 2. vidljivim
ETIMOLOGIJA
vidi povrh

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • površína — e ž (í) 1. zunanji, vrhnji del česa: načeti, poškodovati, razbrazdati površino; dlakava, luknjičasta površina lista; gladka, hrapava, ravna, valovita površina; tkanina z grobo, zankasto površino; obdelana površina lesa; površina kamna, kože,… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • plàtō — (platô) m 〈G platòa〉 1. {{001f}}geogr. velika ravna uzvisina s koje se pruža pogled; zaravan, visoravan, platforma 2. {{001f}}uzdignuti dio poda, ravna površina predviđena za ples, predstave, održavanje tribina i sl.; podij 3. {{001f}}izgrađena… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • plato — plàtō (platȏ) m <G platòa> DEFINICIJA 1. geogr. velika ravna uzvisina s koje se pruža pogled; platforma, visoravan, zaravan 2. uzdignuti dio poda, ravna površina predviđena za ples, predstave, održavanje tribina i sl.; podij 3. a. izgrađena …   Hrvatski jezični portal

  • kôpno — tudi kópno a s (ō; ọ̑) navadno s prilastkom zemeljska površina, ki je ne pokriva morje; kopno: pripluli so do pustega kopna tudi kópno ega s (ō; ọ̑) 1. zemeljska površina, ki je ne pokriva morje: ladja se je bližala kopnemu; s kopnega je pihal… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • tlà — tál [tau̯ in tal] s mn., mest. tléh, or. tlémi tudi tlí (ȁ á) 1. površina, po kateri se hodi, na kateri kaj stoji: tla se majejo, tresejo; tla so se pod težkim bremenom udrla; plavalec je začutil tla pod nogami dno; krilo ji sega do tal; žoga se …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • zeleníca — e ž (í) 1. manjša, zlasti s travo porasla površina med hišami, bloki v naselju: urejati, vzdrževati zelenice; parki in zelenice / mestne zelenice 2. porasla površina z vodo v puščavi; oaza: naseljena zelenica; zelenica, zasajena s palmami 3. alp …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • Split, Croatia — Split   City   City of Split Grad Split Some images of Split and its landmarks …   Wikipedia

  • glàčati — (što) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, prid. trp. glàčān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}a. {{001f}}činiti da pod pritiskom površina čega postane glatka, da se ukloni hrapavost b. {{001f}}činiti da površina čega postane sjajna; luštrati, glancati 2 …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kȍra — ž 〈G mn kôrā〉 1. {{001f}}bot. vanjski dio na deblu, granama i na korijenu stabla (drvenastih biljaka) [hrastova ∼] 2. {{001f}}tvrdi površinski sloj čega [∼ kruha] 3. {{001f}}vanjski omotač nekih plodova, ob. savitljiv, koji se ne prelama [∼… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • plȍča — ž 1. {{001f}}〈G mn plôčā〉 a. {{001f}}plosnati komad ravne površine [kamena ∼; drvena ∼; metalna ∼] b. {{001f}}takva površina na kojoj je ispisan kakav tekst [oglasna ∼; školska ∼] 2. {{001f}}a. {{001f}}ono što je slično i izaziva predodžbu o… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika