bubanj

bȗbanj m <G -bnja, N mn bȕbnjevi/-bnji jez. knjiž.>

DEFINICIJA

1. instrument napravljen od kože napete na šuplji valjak, proizvodi zvuk udarom [vojnički bubanj; narodni bubanj]

2. tehn. valjak ili šuplje valjkasto tijelo kao dio strojeva i naprava

SINTAGMA

baskijski bubanj, v. baskijski ;

mali bubanj glazb. preko jedne od dviju napetih koža ima napetu jednu ili više žica koje daju specifičan, rezak zvuk, upotrebljava se za naglašavanje ritma;

veliki bubanj glazb. instrument duboka i muklog zvuka, osim za markiranje ritma služi za stvaranje efekata grmljavine, topovske pucnjave i sl.

FRAZEOLOGIJA

kao bubanj (o velikom trbuhu);

glava mi je kao bubanj osjećam pritisak u glavi (od napora, briga i sl.), usp. balon ;

ostati u bubnju čekati red kad se ponovno bude odlučivalo;

otići na bubanj materijalno propasti;

udariti u bubanj naveliko razglasiti, nepotrebno razglasiti;

(kao) šipka uz bubanj iron. privjesak, pripada čemu, ide uz koga ili što

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju): Bȗbanj (200, Korenica, Primorje), Bùbnjār (320, Zagorje), Bubnjárević, Bùbnjarić (100, Varaždin, Novi Marof), Bùbnjević (Rijeka, Makarska, Daruvar)

ETIMOLOGIJA

prasl. *bǫbьnъ (rus. buben, polj. bęben) ≃ lit. bambti: brujati