zlo

zlȍ [b] (I)[/b] sr <G zlȁ, G mn zálā>

DEFINICIJA

1. loš, ružan čin, ružno djelo, loša djela, opr. dobro

2. nevolja, nesreća

3. rel. teol. ono što je protiv čovjeka i prirode i iz čega se razvija odbijanje, neprihvaćanje, zaziranje i gađenje; u kršćanstvu shvaćeno kao čin Sotone [metafizičko zlo; fizičko zlo; moralno zlo]

FRAZEOLOGIJA

dati se na zlo 1. pokvariti se, propasti (o osobi) 2. pogoršati se (o bolesti); prozliti se;

dijeliti s kim dobro i zlo biti vjeran, odan kome;

doskočiti zlu naći lijeka, otkloniti ili spriječiti nešto;

nemojte uzeti za zlo nemojte shvatiti kao lošu namjeru;

nužno zlo ono što se ne da ili ne može izbjeći;

pošlo sve po zlu pošlo sve kako ne valja ili ne treba, propalo;

po zlu poznat (čuven) poznat kao loš;

(ići) sa zla na gore padati sve niže, stalno se pogoršavati;

stati zlu na put spriječiti ili onemogućiti nečije loše postupke;

to sluti na zlo to se može loše svršiti, to najavljuje neku neugodnost, nesreću;

zlo ne čulo (formula koja se izgovora, ob. etnol., kad se što mora spomenuti u razgovoru od straha da se ne dozove) [sa zdravljem sam bolje, zlo ne čulo = da ne ureknem; samo da ne bude gore, ne dao Bog da bude gore];

zlo zlim vratiti osvetiti se;

zlu ne trebalo neka se nađe, može zatrebati

ETIMOLOGIJA

vidi zao