zvučnik

zvučnik
zvȗčnīk m <N mn -īci>
DEFINICIJA
1. tehn. uređaj koji električne impulse pretvara u zvuk [sistemski zvučnik; zvučnik za niske tonove]
2. naprava koja pojačava glas pri sporazumijevanju na veće udaljenosti
3. fon. rij. suglasnik (konsonant, šumnik) pri čijem izgovoru glasnice titraju; zvučni glas, v. zvučan
ETIMOLOGIJA
vidi zvuk

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем написать курсовую

Look at other dictionaries:

  • zvȗčnīk — m 〈N mn īci〉 1. {{001f}}tehn. uređaj koji električne impulse pretvara u zvuk [sistemski ∼; ∼ za niske tonove] 2. {{001f}}naprava koja pojačava glas pri sporazumijevanju na veće udaljenosti 3. {{001f}}fon. rij. suglasnik (konsonant, šumnik) pri… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bèzvučnīk — m 〈N mn ici〉 fon. suglasnik (konsonant, šumnik), pri njegovu izgovoru glasnice ne titraju, opr. zvučnik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prijénosnīk — m (prijénosnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}onaj koji prenosi; prenosilac, prenositelj 2. {{001f}}zvučnik, glasnogovornik, megafon …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zvȗčan — zvȗč|an prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji jako i jasno zvuči, koji odzvanja, koji jasno odjekuje; zvonak b. {{001f}}koji se artikulira uz titranje glasnica 2. {{001f}}pren. koji je na glasu; glasovit, poznat, čuven (o imenu osobe) 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zvȗčničkī — prid. koji se odnosi na zvučnik i zvučnike …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • reproduktor — repròduktor (reprodȕktor) m DEFINICIJA 1. onaj koji oponaša proizvedeni zvuk ili glas; reproducent 2. tehn. uređaj koji pojačava i reproducira govor ili glazbu primljenu radioprijemnikom ili prenesenu telefonskim putem; zvučnik [elektromagnetski… …   Hrvatski jezični portal

  • megafon — mȅgafōn m <N mn i> DEFINICIJA 1. tehn. naprava koja pojačava glas pri sporazumijevanju, obavještavanju i sl. na veću udaljenost; zvučnik 2. naprava za pojačavanje zvuka, u obliku lijevka; doglasnik ETIMOLOGIJA mega + fon …   Hrvatski jezični portal

  • prijenosnik — prijénosnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA 1. onaj koji prenosi; prenosilac, prenositelj 2. zvučnik, glasnogovornik, megafon ETIMOLOGIJA vidi prenijeti …   Hrvatski jezični portal

  • zvučan — zvȗčan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA 1. a. koji jako i jasno zvuči, koji odzvanja, koji jasno odjekuje; zvonak b. koji se artikulira uz titranje glasnica 2. pren. koji je na glasu; čuven (o imenu osobe), glasovit, poznat 3. <odr.> [i]… …   Hrvatski jezični portal

  • zvučnički — zvȗčničkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na zvučnik i zvučnike ETIMOLOGIJA vidi zvuk …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”