zvonačnik

zvonačnik
zvònačnīk m <N mn -īci>
DEFINICIJA
lingv., v. sonant
ETIMOLOGIJA
vidi zvon

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

Look at other dictionaries:

  • zvònačnīk — m 〈N mn īci〉 lingv. neodom., {{c=1}}v. {{ref}}sonant{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pȍluotvōrnīk — m 〈N mn īci〉 fon. vrsta glasa koji nastaje zbog manjeg zatvora prolaska zračne struje; sonant, zvonačnik, opr. otvornik, zatvornik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sònant — (sonȁnt) m 〈G mn nātā〉 fon. glas iz skupine glasova po osobinama između vokala i šumnih suglasnika (»v«, »m«, »n«, »nj«, »l«»lj«, »r«, »j«) od kojih neki mogu biti slogotvorni (»r« u riječi la kr dija; »l« u riječi bi ci kl); zvonačnik ✧… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sonant — sònant (sonȁnt) m <G mn nātā> DEFINICIJA fon. glas iz skupine glasova po osobinama između vokala i šumnih suglasnika, od kojih neki mogu biti slogotvorni (r u riječi la kr dija; l u riječi bi ci kl); zvonačnik, opr. vokal, konsonant… …   Hrvatski jezični portal

  • poluotvornik — pȍluotvōrnīk m <N mn īci> DEFINICIJA fon. vrsta glasa koji nastaje zbog manjeg zatvora prolaska zračne struje; sonant, zvonačnik, opr. otvornik, zatvornik ETIMOLOGIJA vidi poluotvoren …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”