strm

stȑm prid. <odr. -ī>

DEFINICIJA

koji ima jak nagib, koji se naglo ukoso uzdiže od podloge [strm nagib; strm uspon]

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka i etnici): Str̀mac (Zagreb, Jastrebarsko), Strmèckī (Koprivnica), Strmèčkī (500, Zagreb, Zagorje, Baranja, Koprivnica, I Slavonija), Stȑmić (Sisak, Kaštela, Kutina), Stŕmo (Zagreb, Split, Sinj), Stȑmoli (Samobor), Stȑmota (190, Biograd, Slunj, I Slavonija), Str̀motić (110, Pula, Zagreb, Posavina, I Slavonija)

top. (naselja): Bèstrma (Sisak, 290 stan.), Str̀mac (Labin, 447 stan.), Str̀mac Prìbićkī (Jastrebarsko, 125 stan.), Str̀mec (Vrbovec, 40 stan.; Grad Zagreb, 520 stan.; Zabok, 201 stan.), Str̀mec Bùkevskī (Grad Zagreb, 355 stan.), Str̀mec Hȗmskī (Pregrada, 231 stan.), Str̀mec Remetìnečkī (Novi Marof, 498 stan.), Str̀mec Stùbičkī (Donja Stubica, 708 stan.), Str̀mec Sùtlanskī (Klanjec, 94 stan.), Stȑmēn (Sisak, 356 stan.), Stȑmēn Dȏlac (Sinj, 339 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *strьmъ (rus. strëmyj, češ. strmý)