usta

ústa sr pl. tantum <G ústā>

DEFINICIJA

1. anat. a. duplja koju u čovjeka zatvaraju gornja i donja vilica, prvi organ kroz koji prolazi hrana u želudac [disati na usta; od usta do usta; otvorenih usta; baciti u usta, razg. usput pojesti, prezalogajiti što; biti (stalno, uvijek) na ustima, ne silaziti s ustā stalno, uvijek spominjati] b. takav otvor zajedno s vanjskim dijelom kod riba

2. razg. usne

3. pren. [i] (+ potenc.)[/i] otvor čega, ulaz [usta cijevi vatrenog oružja; usta grotla vulkana]

4. pren. ukućanin, čeljade, onaj koga treba izdržavati (dosl. hraniti)

SINTAGMA

usta na usta med. način davanja umjetnog disanja utopljeniku ili unesrećenom izravnim ubacivanjem zraka iz organizma u organizam

FRAZEOLOGIJA

A[i]. iz tvojih ustā u Božje uši[/i] (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika kad on kaže nešto što bi bilo vrlo poželjno da se ostvari);

[i]B. baciti u usta[/i] razg. usput pojesti, prezalogajiti što;

biti (stalno, uvijek) na ustima, ne silaziti s ustā stalno, uvijek spominjati;

govoriti na pola ustā govoriti suzdržavajući se;

govoriti na sva usta mnogo govoriti, raznositi vijesti o kome ili čemu;

govoriti na tuđa usta iznositi misli preko drugoga;

ići (prenositi se) od ustā do ustā prenositi se od jednog do drugog usmeno (za razliku od pisanih tekstova, knjiga itd.);

ide mi voda na usta dobivam apetit;

izletjeti iz ustā izgovoriti nešto što se nije htjelo;

iz ustā si mi oteo (izvadio) to sam baš htio reći, pretekao si me u riječi;

još mu ide mlijeko iz ustā još je mlad, neiskusan, nedorastao;

na sva usta (vikati, govoriti, hvaliti i sl.) mnogo, jako, ne uzdržavajući se, javno (vikati, govoriti, hvaliti i sl.);

od svojih ustā otkidati (odvajati, davati) odvajati, davati kome od onoga čega ni sam davalac nema dovoljno;

otimati (kome) zalogaj iz ustā ostavljati (koga) bez mogućnosti zarade, bez sredstava za život;

otvorenih ustā (otvorenim ustima) (slušati, gledati) vrlo pozorno (slušati, gledati);

otvoriti usta progovoriti (za onoga koji šuti);

pečeni pilići padaju u usta blagostanje, sreća (vlada);

prst na usta treba šutjeti;

puna su mu usta (koga ili čega) stalno govori pohvalno (o kome ili čemu);

razvaliti usta zinuti od čuda;

razvezati usta početi govoriti, postati razgovorljiv (pod utjecajem vina i sl.);

razvući usta (u osmijeh) široko se nasmijati;

skočiti (skakati) sebi u usta govoriti jedno pa drugo, biti proturječan u iskazima;

stavljati (kome) u usta (riječi) preko drugoga iskazivati svoje mišljenje (pisac preko likova u književnom djelu);

što mu na usta dođe ne bira, govori što mu padne na pamet;

vezati usta 1. (komu) onemogućiti koga da govori ili iznese istinu (ob. kad se iznesu razlozi preko kojih se ne može prijeći) 2. (Ø) proizvoditi osjećaj gorčine i skupljanja (npr. kad se pije teško vino s mnogo tanina, kad se jedu oskoruše i sl.);

usta mu se zavezala ne može ni riječi izustiti, progovoriti;

usta od uha do uha imati prevelika usta, imati uočljivo velika usta;

uzeti u usta pojesti;

zanijemjela su (čija) usta retor. umro je

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka i etnici): Ústić (120, Sinj, Dalmacija), Ušćèbrk (Đakovo, v. i brk), Ušćèbrka (Požega, Slavonija, v. i brk)

top. hidronimi: Ustilònja (uz Savu), Ȗstje, Ùstrine (Rab), Úšća (bara, Zagreb) i sl.

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. usta (rus. ustá, polj. usta) ← ie. *h₁oh₁s- (lat. os, skr. ās)