ući

ȗći (úći) svrš. <prez. ȗđēm, pril. pr. ȕšāvši, imp. úđi, prid. rad. ȕšao>, opr. izići

DEFINICIJA

1. a. (Ø, u što) krećući se dospjeti u kakav zatvoren, ograničen prostor, u unutrašnjost, u kakvu sredinu, zajednicu, doba života, djelatnost [ući u kuću] b. početi sudjelovati u čemu, upustiti se dublje u što (proučavajući, razmatrajući i sl.); prodrijeti u što, razumjeti što [ući u srž problema] c. ubrojiti se, pripasti u što, moći se svrstati po nekom kriteriju u što, spadati u što [ući u prvu kategoriju]

2. (u koga) sport izvesti vrlo jak start kojim se protivnički igrač onemogućuje u daljnjem vođenju lopte, utrčavanju i sl.

FRAZEOLOGIJA

dublje ući (u što) dobro proučiti što;

ući u glavu (komu) 1. postati jasan, razumljiv 2. postati opsjednut nekom mišlju, idejom;

ući u godine postati stariji, ostarjeti;

ući u krv (komu) steći naviku;

ući u modu postati moderan;

ući u običaj postati običajan, uobičajiti se, udomaćiti se;

ući u se, v. skupiti (3b);

ući u trag (komu, čemu) pronaći (koga, što), otkriti (koga, što);

ući u tisak biti dan u tisak, početi se tiskati;

ući u život upoznati svakodnevni, pravi, stvarni život;

ušao vrag u njega izgubio pamet;

ušla mu voda u uši postao ohol, izgubio osjećaj mjere, sposobnost rasuđivanja i sl.

ETIMOLOGIJA

u- + v. ići