trebati

trȅbati nesvrš. <prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje>

DEFINICIJA

1. (Ø) (u 3. l. jd) potrebno je, nužno je, valja [treba raditi valja raditi]

2. (s logičkim subjektom u dativu) imati potrebu za čim [treba mi; meni treba]

3. a. osjećati potrebu za čim, osjećati kao nešto što valja dobiti ili imati, čega se manjak mora ukloniti; potrebno mi je (da imam, da dobijem) [trebam olovku = potrebna mi je olovka] b. morati, osjećati kao potrebu ili nužnost da se izvrši neka radnja ili ostvari neko stanje [treba da čekam = valja da čekam (= knjiš. (+ ob. kajkavski) trebam čekati); treba da dođem = valja da dođem (= knjiš. (+ ob. kajkavski) trebam doći)]

FRAZEOLOGIJA

ako ti (mu) ne treba nećeš (neće on) to dobiti (postići), nećeš (neće on) u tom uspjeti;

kako treba, kao što treba valjano, pošteno, čestito;

malo je trebalo zamalo;

može trebati ob. u zn. može u budućnosti korisno poslužiti;

ne treba 1. nije potrebno 2. ne moraš (u izravnom obraćanju u situaciji kad tko što želi dati ili učiniti);

što mi (ti itd.) je to trebalo (u prijekorima upućenima samom sebi ili drugome ili u naknadnom ispitivanju smisla čega što se pokazalo loše ili što je sumnjivo za budućnost, kao pitanje koje ne traži odgovora; koji mi je bio vrag, što me je na to natjeralo, baš mi nije trebalo);

što treba (pitanje koje ne traži odgovor) nije potrebno, ne čini to [[i]A: Ja bih još provjerio rezultat koji sam dobio B: Što treba[/i]]; ne treba;

tako mi (ti, mu) i treba to sam (si, je) i zaslužio (prijekor);

trebalo bi bilo bi potrebno;

zlu ne trebalo kad se nosi ili uzima sa sobom i ono što nije prijeko potrebno, za svaki slučaj

ETIMOLOGIJA

prasl. *terbati (stsl. trěba: potreba, polj. trzeba: nužno je), stprus. enterpen: korisno ← ie. *terp- (grč. térpein: radovati se, skr. tarpati: zasićuje se)