trubiti


trubiti
trúbiti (Ø) nesvrš. <prez. -īm, pril. sad. -bēći, gl. im. -bljēnje>
DEFINICIJA
1. a. davati zvučne signale trubom na vozilu b. pejor. razg. svirati trubu
2. razg. (u šali) proizvoditi zvuk sličan zvuku trube (u prehladi i sl.)
3. pejor. a. raznositi, širiti glasine, senzacionalne vijesti, uporno ponavljati b. žarg. dosađivati pričanjem, zanovijetanjem; dodijavati, gnjaviti
ETIMOLOGIJA
vidi truba

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • trúbiti — (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. bēći, gl. im. bljēnje〉 1. {{001f}}a. {{001f}}davati zvučne signale trubom na vozilu b. {{001f}}pejor. razg. svirati trubu 2. {{001f}}razg. (u šali) proizvoditi zvuk sličan zvuku trube (u prehladi i sl.) 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zatrubiti — zatrúbiti svrš. <prez. zàtrūbīm, pril. pr. īvši, prid. rad. zatrúbio> DEFINICIJA početi trubiti ETIMOLOGIJA za + v. truba, trubiti …   Hrvatski jezični portal

  • dobošáriti — (što) nesvrš. 〈prez. dobòšārīm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje〉 pejor. raznositi priče o čemu, govoriti svakom ono o čemu bi se moralo šutjeti; telaliti, trubiti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • teláliti — (što) nesvrš. 〈prez. tèlālīm, pril. sad. lēći, gl. im. lēnje〉 1. {{001f}}pov. reg. razglašavati na javnom mjestu, objavljivati, oglašavati 2. {{001f}}pejor. širiti vijesti (koje nije trebalo širiti); bubnjati, razvikivati, razglašavati,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • trúba — trúb|a ž 1. {{001f}}limeni puhaći instrument sa savijenom cijevi i piskom, prisutan u simfonijskim, opernim, vojnim orkestrima, različitim plesnim sastavima; u jazz sastavima jedan od najvažnijih melodijskih instrumenata; trublja 2.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zatrúbiti — svrš. 〈prez. zàtrūbīm, pril. pr. īvši, prid. rad. zatrúbio〉 početi trubiti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rastrubiti — rastrúbiti (što) svrš. <prez. ràstrūbīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ràstrūbljen> DEFINICIJA žarg. razvikati, raširiti glas o čemu, učiniti da se mnogo o čemu priča, raznijeti u javnosti kao senzaciju (ob. o pojedinostima koje su trebale… …   Hrvatski jezični portal

  • potrubiti — potrúbiti svrš. <prez. pòtrūbīm, pril. pr. īvši, prid. rad. potrúbio> DEFINICIJA malo zasvirati trubom, dati znak trubom; zatrubiti ETIMOLOGIJA po + v. truba, trubiti …   Hrvatski jezični portal

  • truba — trúba ž DEFINICIJA 1. limeni puhaći instrument sa savijenom cijevi i piskom, prisutan u simfonijskim, opernim, vojnim orkestrima, različitim plesnim sastavima; u jazz sastavima jedan od najvažnijih melodijskih instrumenata; trublja 2. naprava na… …   Hrvatski jezični portal

  • telaliti — teláliti (što) nesvrš. <prez. tèlālīm, pril. sad. lēći, gl. im. lēnje> DEFINICIJA 1. pov. reg. razglašavati na javnom mjestu, objavljivati, oglašavati 2. pejor. širiti vijesti (koje nije trebalo širiti); bubnjati, razvikivati, razglašavati …   Hrvatski jezični portal


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.