tegliti

tegliti
tȅgliti nesvrš. <prez. -īm, pril. sad. -lēći, gl. im. -gljēnje>
DEFINICIJA
1. (što) a. vući kola u zaprezi (o zaprežnoj životinji); voziti vukući za sobom b. premještati teret vukući ga po zemlji (izravno, na vozilu ili na lađi)
2. (Ø) pren. raditi bez odmora teške poslove; rintati, dirinčiti
ETIMOLOGIJA
vidi teg

Hrvatski jezični portal. 2014.

См. также в других словарях:

  • vôl — (vô razg.) m 〈G vòla, V vȍle, N mn vòlovi〉 1. {{001f}}agr. uškopljen mužjak goveda [tovljeni ∼; ∼ na ražnju] 2. {{001f}}pren. pejor. glup i nedokaziv čovjek trome pameti [∼e jedan!; za ∼a ubit, žarg.] ⃞ {{001f}}tuci ∼a koji hoće posl. u davanju… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šlȅpati — nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(što) tegliti ili vući (automobil i sl.) 2. {{001f}}pren. (koga) vući koga za sobom u životnim uspjesima, u životu uopće …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šlep — šlȅp2 m <N mn ovi> DEFINICIJA tovarni riječni brod bez motora koji tegli drugi brod; teglenica, tegljač, šleper ETIMOLOGIJA njem. Schleppschiff, Schlepper ≃ schleppen: vući, tegliti …   Hrvatski jezični portal

  • šlepati — šlȅpati nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (što) tegliti ili vući (automobil i sl.) 2. pren. (koga) vući koga za sobom u životnim uspjesima, u životu uopće ETIMOLOGIJA vidi šlep …   Hrvatski jezični portal

  • remorkirati — remorkírati dv. <prez. remòrkīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA zakvačiti plovilo i (od)vući ga za sobom; tegliti ETIMOLOGIJA vidi remorker …   Hrvatski jezični portal

  • otegliti — òtegliti svrš. <prez. òdteglīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òdtegljen> DEFINICIJA tegleći odvući i sl. [otegliti brod] ETIMOLOGIJA od (ot ) + v. teg, tegliti …   Hrvatski jezični portal

  • buksirati — buksírati dv. <prez. bùksīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. bùksīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA pom. potisnuti/potiskivati brod pramcem tegljača radi pristajanja ili usmjeravanja; tegliti, vući lađu do luke ETIMOLOGIJA nizoz …   Hrvatski jezični portal

  • vol — vȏl (vȏ razg.) m <G vòla, V vȍle, N mn vòlovi> DEFINICIJA 1. agr. uškopljen mužjak goveda [tovljeni vol; vol na ražnju] 2. pren. pejor. glup i nedokaziv čovjek trome pameti [vole jedan!; za vola ubit, žarg.] FRAZEOLOGIJA tuci vola koji hoće …   Hrvatski jezični portal


Поделиться ссылкой на выделенное

Прямая ссылка:
Нажмите правой клавишей мыши и выберите «Копировать ссылку»