teći

tȅći (Ø) nesvrš. <prez. [i] (1. l. jd)[/i] tèčēm, [i] (3. l. mn)[/i] tèkū, impf. tècijāh/tèčāh, imp. tèci, prid. rad. tȅkao, pril. sad. tèkūći, gl. im. tèčēnje>

DEFINICIJA

1. a. neprekidno se kretati od izvora prema ušću (o rijeci, potoku) b. kretati se poput tekućine, kao tekućina

2. obilno padati (o kiši), lijevati, liti; slijevati se (o suzama i znoju)

3. pren. a. neprekidno i nezadrživo prolaziti, nastavljati se, protjecati (o vremenu, životu) b. odmicati od početka prema kraju, biti u toku (vremenski); održavati se kroz neko vrijeme, trajati

4. ići glatko, bez zastoja, bez zapinjanja, nastavljati se jedno za drugim; nizati se, trajati

5. pren. pristizati redovno (prihod)

6. stjecati

FRAZEOLOGIJA

teče (ide) kao po loju, v. loj

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka i prema zanimanju): Tècilazić (Split, Dubrovnik), Tȅklič (Kaštela, Varaždin), Tȅklić (300, Solin, sred. Dalmacija, Bjelovar, Osijek)

hidronim.: Tèčalj (pritok Kašine kod Zagreba), Tòčak (ob. vrela i manji potoci, čest toponim po Lici, Slavoniji, Dalmaciji i Banovini), Potòčilo (Gorski kotar), Tòčala (Lastovo), Tòčilo (Lika, Gorski kotar, Kornati, Kaštela, Brač), Tòčinjāk (Brač) te složena imena tipa: Kòšćićin tòčak (vrelo, Knin), Stùdenī tòčak (Slatina i sl.);

top. (naselja): Tòčak (Slunj, 147 stan.), Tòčak Perjàsičkī (Duga Resa, 37 stan.), Točiònīk (Dubrovnik, 43 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *tetji (stsl. tešti, rus. teč', polj. ciec), lit. tekėti ← ie. *tek^w-: teći, trčati (skr. takti: trči, stir. techid)