Vlaška

Vlȁškā ž <D L -ōj>

DEFINICIJA

1. geogr. pokrajina u J Rumunjskoj, između Karpata i Dunava, o. 77.000 km²

2. (vlaška) reg. kraj u kojem žive vlaji u dalmatinskom zaleđu

ONOMASTIKA

pr. (etnonimi i etnici): Lȁh (130, Našice, Međimurje, Podravina, Prigorje), Lȁšić (Split, Međimurje, Crikvenica), Òlah (Baranja, I Slavonija, ← mađ.), Starivlah (Gvozd, Nova Gradiška), Vlȁh (690, Međimurje, Primorje, Baranja, Koprivnica), Vlàhek (540, Međimurje, Zagorje, Novska, Varaždin), Vlàhinić (190, Krk, Dubrovnik, Sisak, Turopolje, Otočac), Vlȁhinja (110, Novi Marof, Križevci, Orahovica), Vlàhov (410, Šibenik, Zagreb, Rijeka, Zadar, Split, Požega), Vlȁhovac (Sisak, Turopolje, Daruvar), Vlahovìček (Zagreb, Donja Stubica, Sesvete), Vlȁhović (2790, Zagorje, Ploče, Samobor, Bjelovar, Turopolje, J Dalmacija, v. i Vlaho), Vlaíčević (Osijek, sred. Dalmacija, Makarska, v. i vladati), Vláić (350, Drniš, sred. Dalmacija, Sesvete, Nova Gradiška, v. i vladati), Vlàinić (540, Nova Gradiška, I Slavonija, Gospić, v. i vladati), Vlájčević (140, Sinj, sred. Dalmacija, Donja Stubica, v. i vladati), Vlȃjčić (140, Đakovo, I Slavonija, Split, Imotski, v. i vladati), Vlájić (100, Drniš, Zagreb, Split, Donji Lapac, v. i vladati), Vlȁjinić (Slavonski Brod, Zagreb, v. i vladati), Vlájković (Pakrac, I Slavonija, Samobor, v. i vladati), Vlȃjnić (250, Karlovac, I Slavonija, Sisak, Daruvar), Vlášec (Zagreb), Vlȁšica (Dubrovnik, Zadar), Vlašìček (Đurđevac, Samobor, Bjelovar), Vlȁšić (2610, Zagreb i okolica, Pokuplje, Samobor, Korčula, v. i Vlaho), Vlašìćek (Zagreb, Samobor, Podravina, Bjelovar), Vlȁškalić (Vukovar, Orahovica), Vlȁškī (Varaždin, I Slavonija, Pula), Vlȁškovac (Baranja, Osijek, Rijeka)

top. (često u mikrotop., osobito u složenim imenima, usp. i Laščina i Vlaška ulica u Zagrebu; naselja): Vlȁhović (Glina, 288 stan.), Vlȁšić Bȓdo (Jastrebarsko, 19 stan.), Vlȁšići (Pag, 315 stan.), Vlȁškovec (Jastrebarsko, 135 stan.)