dah

dȁh (dȃh) m <N mn -ovi/dȁsi jez. knjiž.>

DEFINICIJA

1. ono što izdišu živa bića

2. izdisanje i udisanje; sapa

3. lagano strujanje zraka

4. miris, vonj; zadah

SINTAGMA

dah proljeća (vjetra) nagovještaj, trag proljeća (vjetra);

dah slobode osjećaj stečene ili željene slobode

FRAZEOLOGIJA

bez daha vrlo mirno, pritajeno što raditi (ob. motriti, vrebati);

(ostati) bez daha ne moći disati;

biti kratka daha nemati snage za dulji rad;

doći do daha 1. doslovno uhvatiti zrak, uspjeti udahnuti nakon kakva prekida disanja, malaksanja i sl. 2. pren. uspjeti se oporaviti, uzeti zamah, preuzeti inicijativu;

do posljednjeg daha do kraja života, do smrti;

ispustiti (posljednji) dah izdahnuti, umrijeti;

izgubiti dah 1. ne moći održati tempo čega, zaostati 2. ne moći disati, zapanjiti se, jako se iznenaditi;

ledi se (mrzne se) dah velika je hladnoća;

u jednom dahu vrlo brzo, bez prekidanja, u jednom potezu, u jedan mah

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. *dъxъ (rus. dóxnut': uzdahnuti, polj. dech), v. duh