čovjek

čȍvjek m <V čȍvječe, N mn ljȗdi; u nazivu biljke bijeli čovjek, mn bijȇlī čòvjeci, G ljúdī, D L I mn ljúdima>

DEFINICIJA

1. antrop. najrazvijenije živo biće na Zemlji (Homo sapiens)

2. odrastao pripadnik bilo koje rase ili spola

3. potpuna i cjelovita ličnost

4. riječ u službi neodređenog subjekta u rečenici [čovjek ne zna (što nosi budućnost) nitko ne zna, ljudi ne znaju]

5. etnol. muž

6. (u pridjevskom značenju uz dopune ili uz glagol) u zn. onoga koji ima najbolje ili dobre tražene osobine [pravi čovjek; čovjek od riječi]

SINTAGMA

bijeli čovjek bijelac, pripadnik bijele rase;

bivši čovjek onaj koji je propao; propalica;

božji čovjek onaj koji je oličenje potpune vjerske predanosti, gotovo nezemaljske dobrote i sućuti; sveti čovjek;

čovjek iz susjedstva sociol. običan čovjek, čovjek kao svaki drugi;

čovjek sendvič onaj koji hodajući ulicama nosi reklamni pano na prsima i leđima; čovjek-reklama (prema engl. sandwich man);

čovjek s ulice običan čovjek, onakav kakve svaki dan srećemo na ulici [knjiga pisana za čovjeka s ulice];

čovjek-žaba 1. vojn. a. pripadnik vojne ili policijske ronilačke jedinice b. v. frogmen 2. ronilac;

čudo od čovjeka onaj koji je neobičan po iznimnim sposobnostima;

jaki čovjek pol. sociol. onaj koji visoko stoji u hijerarhiji moći;

krapinski (pra)čovjek antrop. antropološki nalaz, fosilni ostaci iz Hušnjakova brega u Krapini;

lijepi čovjek bot. ukrasna biljka (Impatiens balsamina) iz porodice neticaljki (Balsaminaceae); balzamina, nizalica, dečko, lijepi;

mali čovjek 1. onaj koji se ne ističe imovinom, običan čovjek u smislu imovnog stanja, ni bogataš ni siromah 2. pejor. osoba koja nema formata ni ljudske veličine, osrednji karakter, sitna duša, slabić;

poslovni čovjek onaj koji sklapa poslove, koji se bavi financijskim i drugim operacijama;

pravi čovjek, čovjek i po onaj koji ima najbolje odlike;

svjetski čovjek onaj koji se kretao po svijetu, koji se lako kreće i ophodi u društvu;

svoj čovjek materijalno neovisna osoba;

treći čovjek razg. onaj koji se pojavljuje kao treći između dva intimna partnera ili supružnika; ljubavnik ili ljubavnica;

veliki čovjek osoba (muška i ženska) iznimne kvalitete, slavna osoba, vrlo humana osoba, osoba koja pokazuje iznimnost u valjanim postupcima i djelima

FRAZEOLOGIJA

čovjek od... (u raznim vezama riječi) [čovjek od riječi onaj koji drži riječ, koji je častan; čovjek od struke stručnjak, onaj koji se razumije u struku; čovjek od komada potpun čovjek, cjelovita ličnost, čovjek od glave do pete, izgrađena osoba; čovjek od zanata pravi majstor, koji se razumije u zanat; čovjek od pera pisac, književnik];

čovjek do čovjeka 1. velika gužva, stiska 2. sve sami pravi ljudi, sve ljudi od oka, sve ljudi vrijedni toga imena;

čovjek na čovjeka izravna borba, prsa o prsa;

čovjek na čovjeku velika gužva, stiska, mnogo ljudi na malom prostoru ili na relativno malom prostoru;

čovjek to zvuči gordo 1. dosl. riječi ruskog pisca Maksima Gorkog korištene u komunističkoj propagandi 2. iron. podr. (ob. onda kad se ukazuje na jadan čovjekov život, životnu borbu i sl.);

ja sam čovjek (+ imenica) (govornik kaže da je ono što kaže imenica i da treba to shvatiti u uobičajenoj ukupnosti svojstava i ponašanja u tom svojstvu) [ja sam čovjek ovčar i ne znam se ponašati u gradu; ja sam čovjek terenac i ne mogu dugo sjediti za stolom];

(kažem ti) kao čovjeku časno, iskreno, bez primisli, bez okolišanja i mudrovanja;

komad čovjeka vrlo snažan, naočit čovjek, lijepa pojava;

lud čovjek (u situaciji kao oznaka čijeg neumjerenog postupka) [ovako skratiti kosu, pa to je lud čovjek];

od čovjeka gomilanje riječi na riječ koja prethodi u zn. spomenuto svojstvo mu je izraženo u najvećoj mjeri, kao nitko (drugi), pravo oličenje spomenutog svojstva [budala od čovjeka, smeće od čovjeka, duša od čovjeka = (to je prava) budala, smeće, duša];

reci (daj, učini itd.) čovjeku u dijaloškoj situaciji za treću prisutnu ili neprisutnu osobu u zn. reci (daj, učini itd.) kao čovjek čovjeku, kao što se očekuje, kao što je prirodno i pristojno

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Čóvić (2000, sred. i J Dalmacija), Čóvo (190, Sinj, priobalje)

ETIMOLOGIJA

prasl. *čьlověkъ (rus. čelovék, polj. człowiek)