čovjek


čovjek
čȍvjek m <V čȍvječe, N mn ljȗdi; u nazivu biljke bijeli čovjek, mn bijȇlī čòvjeci, G ljúdī, D L I mn ljúdima>
DEFINICIJA
1. antrop. najrazvijenije živo biće na Zemlji (Homo sapiens)
2. odrastao pripadnik bilo koje rase ili spola
3. potpuna i cjelovita ličnost
4. riječ u službi neodređenog subjekta u rečenici [čovjek ne zna (što nosi budućnost) nitko ne zna, ljudi ne znaju]
5. etnol. muž
6. (u pridjevskom značenju uz dopune ili uz glagol) u zn. onoga koji ima najbolje ili dobre tražene osobine [pravi čovjek; čovjek od riječi]
SINTAGMA
bijeli čovjek bijelac, pripadnik bijele rase;
bivši čovjek onaj koji je propao; propalica;
božji čovjek onaj koji je oličenje potpune vjerske predanosti, gotovo nezemaljske dobrote i sućuti; sveti čovjek;
čovjek iz susjedstva sociol. običan čovjek, čovjek kao svaki drugi;
čovjek sendvič onaj koji hodajući ulicama nosi reklamni pano na prsima i leđima; čovjek-reklama (prema engl. sandwich man);
čovjek s ulice običan čovjek, onakav kakve svaki dan srećemo na ulici [knjiga pisana za čovjeka s ulice];
čovjek-žaba 1. vojn. a. pripadnik vojne ili policijske ronilačke jedinice b. v. frogmen 2. ronilac;
čudo od čovjeka onaj koji je neobičan po iznimnim sposobnostima;
jaki čovjek pol. sociol. onaj koji visoko stoji u hijerarhiji moći;
krapinski (pra)čovjek antrop. antropološki nalaz, fosilni ostaci iz Hušnjakova brega u Krapini;
lijepi čovjek bot. ukrasna biljka (Impatiens balsamina) iz porodice neticaljki (Balsaminaceae); balzamina, nizalica, dečko, lijepi;
mali čovjek 1. onaj koji se ne ističe imovinom, običan čovjek u smislu imovnog stanja, ni bogataš ni siromah 2. pejor. osoba koja nema formata ni ljudske veličine, osrednji karakter, sitna duša, slabić;
poslovni čovjek onaj koji sklapa poslove, koji se bavi financijskim i drugim operacijama;
pravi čovjek, čovjek i po onaj koji ima najbolje odlike;
svjetski čovjek onaj koji se kretao po svijetu, koji se lako kreće i ophodi u društvu;
svoj čovjek materijalno neovisna osoba;
treći čovjek razg. onaj koji se pojavljuje kao treći između dva intimna partnera ili supružnika; ljubavnik ili ljubavnica;
veliki čovjek osoba (muška i ženska) iznimne kvalitete, slavna osoba, vrlo humana osoba, osoba koja pokazuje iznimnost u valjanim postupcima i djelima
FRAZEOLOGIJA
čovjek od... (u raznim vezama riječi) [čovjek od riječi onaj koji drži riječ, koji je častan; čovjek od struke stručnjak, onaj koji se razumije u struku; čovjek od komada potpun čovjek, cjelovita ličnost, čovjek od glave do pete, izgrađena osoba; čovjek od zanata pravi majstor, koji se razumije u zanat; čovjek od pera pisac, književnik];
čovjek do čovjeka 1. velika gužva, stiska 2. sve sami pravi ljudi, sve ljudi od oka, sve ljudi vrijedni toga imena;
čovjek na čovjeka izravna borba, prsa o prsa;
čovjek na čovjeku velika gužva, stiska, mnogo ljudi na malom prostoru ili na relativno malom prostoru;
čovjek to zvuči gordo 1. dosl. riječi ruskog pisca Maksima Gorkog korištene u komunističkoj propagandi 2. iron. podr. (ob. onda kad se ukazuje na jadan čovjekov život, životnu borbu i sl.);
ja sam čovjek (+ imenica) (govornik kaže da je ono što kaže imenica i da treba to shvatiti u uobičajenoj ukupnosti svojstava i ponašanja u tom svojstvu) [ja sam čovjek ovčar i ne znam se ponašati u gradu; ja sam čovjek terenac i ne mogu dugo sjediti za stolom];
(kažem ti) kao čovjeku časno, iskreno, bez primisli, bez okolišanja i mudrovanja;
komad čovjeka vrlo snažan, naočit čovjek, lijepa pojava;
lud čovjek (u situaciji kao oznaka čijeg neumjerenog postupka) [ovako skratiti kosu, pa to je lud čovjek];
od čovjeka gomilanje riječi na riječ koja prethodi u zn. spomenuto svojstvo mu je izraženo u najvećoj mjeri, kao nitko (drugi), pravo oličenje spomenutog svojstva [budala od čovjeka, smeće od čovjeka, duša od čovjeka = (to je prava) budala, smeće, duša];
reci (daj, učini itd.) čovjeku u dijaloškoj situaciji za treću prisutnu ili neprisutnu osobu u zn. reci (daj, učini itd.) kao čovjek čovjeku, kao što se očekuje, kao što je prirodno i pristojno
ONOMASTIKA
pr. (nadimačka): Čóvić (2000, sred. i J Dalmacija), Čóvo (190, Sinj, priobalje)
ETIMOLOGIJA
prasl. *čьlověkъ (rus. čelovék, polj. człowiek)

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • Villas Čovjek i More I — (Drenje,Хорватия) Категория отеля: 4 звездочный отель Адрес: Drenje 32, 52220 …   Каталог отелей

  • Villas Čovjek i More II — (Drenje,Хорватия) Категория отеля: 3 звездочный отель Адрес: Drenje 32a, 521 …   Каталог отелей

  • nȅčovjek — m 〈N mn nȅljūdi〉 pejor. ekspr. 1. {{001f}}onaj koji nije čovjek u smislu potpune i cjelovite ličnosti, {{c=1}}usp. {{ref}}čovjek (3){{/ref}} 2. {{001f}}onaj koji je bez dobrih svojstava čovjeka, sposoban za zlo …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prȁčovjek — m 〈N mn prȁljūdi〉 1. {{001f}}antrop. prethodnik današnjeg čovjeka 2. {{001f}}pren. primitivan čovjek …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • čȍvjek — m 〈V čȍvječe, N mn ljȗdi; u nazivu biljke bijeli čovjek, mn bijêlī čòvjeci, G ljúdī, D L I mn ljúdima〉 1. {{001f}}antrop. najrazvijenije živo biće na Zemlji (Homo sapiens) 2. {{001f}}odrastao pripadnik bilo koje rase ili spola 3. {{001f}}potpuna …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • homo — (izg. hȍmo) m DEFINICIJA skupno ime koje u antropološkoj i zoološkoj klasifikaciji ima fosilni i današnji čovjek SINTAGMA homo cylindriacus (izg. homo cilindriákus) iron. knjiš. ekspr. pripadnik onih staleža iz 19. st. i iz prve pol. 20. st. koji …   Hrvatski jezični portal

  • dúša — dúš|a ž 〈V dȗšo, N mn dȗše〉 1. {{001f}}rel. nematerijalni princip čovjekova života (prema tijelu) 2. {{001f}}ukupnost čovjekovih osjećaja, svijesti i karakternih osobina 3. {{001f}}meton. pov. čeljade, ukućanin, stanovnik [mjesto broji 2000 ∼a] 4 …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • one — (izg. uȁn) br. DEFINICIJA term. ono što se sastoji od jednoga, što izvodi samo jedan, ob. kad se očekuje množina [one book man = čovjek jedne knjige, slabo i nesustavno obrazovana osoba, čovjek uskih pogleda, dogmatična osoba] SINTAGMA one man… …   Hrvatski jezični portal

  • duša — dúša ž <V dȗšo, N mn dȗše> DEFINICIJA 1. rel. nematerijalni princip čovjekova života (prema tijelu) 2. ukupnost čovjekovih osjećaja, svijesti i karakternih osobina 3. meton. pov. čeljade, ukućanin, stanovnik [mjesto broji 2000 duša]… …   Hrvatski jezični portal

  • mȍći — mȍći1 (što) dv. 〈prez. mògu, mȍžeš, za predbuduću radnju mȍgnēm, aor. mògoh, impf. mȍgāh, pril. sad. mȍgūći, pril. pr. mȍgāvši, prid. rad. mȍgao/mȍgla ž〉 1. {{001f}}imati, izraziti mogućnosti [može biti tako kako govoriš; mogu i doći ako… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika