Hrvatski jezični portal. 2014.
čìbuk — m 〈N mn uci〉 1. {{001f}}reg. etnol. probušeni šuplji drveni tanji štap na koji se natakne lula kad se puši sjedeći prosječne dužine (oko metar); kamiš 2. {{001f}}pov. danak koji se u Osmanskom Carstvu davao od ovaca i koza ✧ {{001f}}tur … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
číbuk — a m (ȋ) v orientalskem okolju pipa z dolgo cevjo: prižgati čibuk; pijeta kavo in kadita iz dolgih čibukov … Slovar slovenskega knjižnega jezika
sipka — çıbuk, duhan ve afiun gibi şeyler içmek … Çağatay Osmanlı Sözlük
ciubuc — CIUBÚC, (1, 2) ciubuce, (3) ciubucuri, s.n. 1. Pipă (orientală) cu ţeava lungă. ♦ Ţeavă de lulea. 2. Ornament în relief care marchează marginile unui perete, ale tavanului, ferestrei etc. 3. fig. (fam.) Avantaj sau câştig ilicit. – Din tc. çubuk … Dicționar Român
čibučiti — čìbučiti (Ø) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA 1. pušiti na čibuk, pušiti prema nekadašnjem bosanskohercegovačkom i turskom običaju 2. istući koga čibukom; izraz u upotrebi i kad je tko kakvim drugim tanjim… … Hrvatski jezični portal
Chibouk — A Chibouk or Chibouque (from Turkish: çıbuk, çubuk; the latter form is via French language [1]) is a long stemmed Turkish tobacco pipe with a clay bowl, often ornamented with precious stones. A chibouk generally has a 4 or 5 ft. (1.2 or 1.5… … Wikipedia
chibouk — /chi boohk , book /, n. a Turkish tobacco pipe with a stiff stem sometimes 4 or 5 ft. (1.2 or 1.5 m) long. Also, chibouque. [1805 15; < Turk çibuk, var. of ÇUBUK lit., shoot, sapling, staff] * * * … Universalium
kàmiš — m cijev kroz koju se uvlači dim iz lule; duži čibuk ⃞ {{001f}}ljubiti se kroz ∼ javno pokazivati ljubaznost i uvažavanje, a živjeti u mržnji ili neprijateljstvu ✧ {{001f}}tur … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sísak — sís|ak m 〈G ska, N mn sci/ ovi, G sîsākā/ ōvā〉 1. {{001f}}na tijelu posude istaknut ili vrlo izdužen dio kroz koji se izlijeva tekućina [testija sa ∼kom; kantica sa ∼kom]; nos, izljevnik 2. {{001f}}dio lule ili drugog pribora za pušenje kroz koji … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čìbučiti — (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje〉 1. {{001f}}pušiti na čibuk, pušiti prema nekadašnjem bošnjačkom i turskom običaju 2. {{001f}}istući koga čibukom; izraz u upotrebi i kad je tko kakvim drugim tanjim predmetom izudaran … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
