čas

čȁs m <N mn čàsovi>

DEFINICIJA

1. vrlo kratak odsječak vremena; tren, trenutak

2. <G mn čȃsā> ideol. neol. 1941. minuta (u najavama točnog vremena na radiju) [pet sati, pet časa i deset časaka]

SINTAGMA

smrtni čas vrijeme kad treba umrijeti

FRAZEOLOGIJA

čas... čas... [čas hoće čas neće]; sad... sad..., v. sad ;

čas jedno čas drugo (i općenito čas... + čas...) bez reda i poretka, kako bilo u nizu, tako da ide kojekako u slijedu kratkotrajno [govore čas jedno čas drugo ne drže se onoga što kažu nego često mijenjaju mišljenje, kolebljivi su];

čas posla, (to je) čas posla ono što se može obaviti vrlo brzo;

isti čas odmah, smjesta;

ne časiti časa ne gubiti vrijeme;

ne vidim časa jedva čekam, nestrpljiv sam, jedva čekam (da se što dogodi, da bude ono što želim);

nije čas za to činiti u krivo vrijeme;

od časa do časa svako malo, povremeno ali kratkotrajno;

svaki čas često (opći način koji zamjenjuje manje obične nesvršene oblike glagola) [svaki čas banuti: banjivati];

(to se može dogoditi) svakog časa (u svaki čas) moguće da se dogodi već od najbliže budućnosti, u svako vrijeme od ovoga trenutka;

u dobar čas u pravi čas, u pravo vrijeme, onda kad je bilo najbolje, onda kad je što dobro došlo [došao si u dobar čas]; kao naznačeno;

u prvi čas u početku;

u zadnji čas u posljednji trenutak;

u zao čas u krivo vrijeme, u loše pogođen trenutak

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. časъ: vrijeme (rus. čas, polj. czas) ≃ stprus. kīsman, alb. kohë