glas

glas
glȃs m <N mn glȁsovi/-i knjiš.>
DEFINICIJA
1. učinak rada govornih organa
2. glazb. visina tona u pjevanju [duboki glas]
3. mišljenje drugih o kome [na dobru je glasu]; ime, ugled
4. vijest, novost [o njemu ni glasa]
5. pojedinačno izjašnjavanje u odlučivanju ili na izborima [važeći glas koji je izražen po propisu]
6. lingv. najmanja govorna jedinica (samoglasnici i suglasnici)
SINTAGMA
crni glasi loše vijesti, nesreća;
brojanje glasova brojanje listića kojima su se glasači izjasnili (tijekom izbora);
Glas koncila središnji hrv. katolički tjednik, počeo izlaziti 1962; osnivač i zastupnik udruženih izdavača Nadbiskupski duhovni stol, Zagreb
FRAZEOLOGIJA
bez glasa zanijemio, zapanjen;
biti na glasu biti čuven po čemu [ljepotica na glasu];
biti na lošem glasu ne uživati ugled;
biti od glasa, steći glas, uživati dobar glas biti opisan ili shvaćen kao valjana, časna ili stručna osoba koja zaslužuje povjerenje, imati dobru reputaciju, biti ugledan, biti viđen kao čovjek ili stručnjak;
dići glas (protiv čega) usprotiviti se;
glas se širi vijest (novost, mišljenje) se širi među ljudima;
glas vapijućeg (u pustinji) uzaludno upozoravanje, uzaludan poziv na nešto dobro;
ispod glasa tiho govoriti ili pjevati;
iz (svega) glasa što je moguće jačim glasom, najglasnije;
izgubiti dobar glas izgubiti dobro mišljenje koje ga je pratilo;
izgubiti glas ne moći govoriti;
iznijeti (koga) na glas učiniti da se pročuje;
ne pustiti glasa (od sebe) ne javljati se, ne izjasniti se;
ni traga ni glasa ne javlja se, nestao, izgubio se trag kome ili čemu;
(ima) pravo glasa pravo sudjelovanja u odlučivanju i biranju;
proturiti glas urediti s lošom namjerom da se što počne pričati;
tuče ga, bije ga glas o njemu se loše govori;
učiniti rodu glas razg. iron. učiniti kakvo javno djelo;
zatajio (pukao) glas stanje kad otkažu glasnice i kad se fizički ne može udovoljiti zahtjevima valjanog artikuliranja (pjevati ili govoriti), gubitak sposobnosti govorenja ili pjevanja u takvom stanju, potpuna promuklost
ETIMOLOGIJA
prasl. *golsъ (stsl. glasъ, rus. gólos, polj. głos) ≃ stnord. kalla: zvati

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем написать курсовую

Look at other dictionaries:

  • glas — glas …   Dictionnaire des rimes

  • Glas — (et) …   Kölsch Dialekt Lexikon

  • Glas — (von germanisch glasa „das Glänzende, Schimmernde“, auch für „Bernstein“) ist ein amorpher, nichtkristalliner Feststoff. Materialien, die man im Alltagsleben als Glas bezeichnet (zum Beispiel Trink und Fenstergläser, Fernsehscheiben und… …   Deutsch Wikipedia

  • glas — [ gla ] n. m. • 1225; lat. médiév. °classum, class. classicum « sonnerie de trompette » ♦ Tintement lent d une cloche d église pour annoncer l agonie, la mort ou les obsèques d un fidèle. Sonner le glas. « Pour qui sonne le glas », titre français …   Encyclopédie Universelle

  • Glas — Glas, vollkommen amorphe Masse, im wesentlichen aus Verbindungen der Kieselsaure mit mindestens zwei Basen (an Stelle der Kieselsaure tritt auch Borsäure oder Fluor, neben die Basen auch Baryt und die Oxyde von Thallium, Wismut, Zink, ferner… …   Lexikon der gesamten Technik

  • Glas V8 — Glas 2600 V8 Glas 2600 V8 …   Deutsch Wikipedia

  • Glas GT — Glas 1300 GT Cabrio Glas 1700 GT (1965) …   Deutsch Wikipedia

  • Glas — Glas, eine durch Schmelzen erzeugte, bei hoher Temperatur dickflüssige, beim Erkalten allmählich aus dem zähflüssigen in den starren Zustand übergehende, vollständig amorphe Masse, die gewöhnlich aus Verbindungen der Kieselsäure mit mindestens… …   Meyers Großes Konversations-Lexikon

  • glas — GLAS, glasuri, s.n. 1. Ansamblul sunetelor produse de vibrarea (vibra) coardelor vocale umane; facultate specifică omului de a emite sunete articulate; voce. ♢ loc. adv. Într un glas = (toţi) deodată; în unanimitate. ♢ expr. A da glas = a) a… …   Dicționar Român

  • glas — glas·gow; glas·ser s; glas·ton·bury; Plex·i·glas; ver·glas; glas·nost; glas·we·gian; …   English syllables

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”