fino


fino
fȋno pril.
DEFINICIJA
na fin način 1. lijepo, uglađeno, uljudno, pristojno [govoriti fino]
2. iron. u velikoj mjeri [fino se proslavio]; dobrano, čestito, valjano
FRAZEOLOGIJA
(sve je to) lijepo i fino, v. lijepo
ETIMOLOGIJA
vidi fin

Hrvatski jezični portal. 2014.